ŽELIŠ NAPISATI TU PRIČU, ALI IMAŠ BLOKADU?

Imaš likove, imaš ideju o kojoj želiš pisati, otvoriš praznu stranicu svoje nove prekrasne bilježnice, kreneš pisati i… ništa!

Strah od praznog papira

Prve priče ponekad se čvrsto drže za nas i ne žele izaći na papir tako lako.

Strah od prazne stranice lako te obuzme, pogotovo ako je to prva stranica lijepe bilježnice koju si pomno birala i skupo platila. Kovitlaju se riječi, naviru slike, ali nikako da se koja prelije na papir. Jer kako znaš da je ta riječ baš najbolja za početak? I tako propustiš inspiraciju i vrijeme je da nazoveš prijateljicu, provjeriš email, popiješ još jednu kavu…. Još jedno jutro protraćeno zbog straha od prazne stranice.

Perfekcionizam i blokada

Ponekad smo prestroge prema sebi ili se uzimamo preozbiljno. U oba slučaja, blokada nastaje jer smo koncentrirane na sebe kako nas vide drugi, na SLIKU o sebi. Mislimo, ako to napišem šta će reći mama? ili smijet će mi se partner… Ako ti se to događa prečesto, vježbaj samosvjesnost i meditiraj. Podsjećaj se da ispod ega postoji ooooogromman dio tebe koja je kreativna, jedinstvena i dovoljna takva kakva jest.

Ili ipak samo neiskustvo…

Ako više voliš pisati rukom nego tipkati na računalu, predlažim da ne kupuješ skupe bilježnice za zapisivanje svojih priča. Ja često koristim stare dnevnike (s datumima od prije pet, šest godina). Radije kupi bilježnicu u supermarketu za dvije kune. U jeftinu bilježnicu na prvu stranu napiši svoje ime prezime (ili neko svoje umjetničko ime!) i čemu služi bilježnica. Tako ćeš odagnati strah od prazne bilježnice:). Možeš kupiti i nekoliko takvih bilježnica, pa ih postavi po cijelom stanu da ti budu pri ruci kad ti neka ideja padne na pamet.

Skiciranje priče

Na treću stranu bilježnice na brzinu zapiši što ti je ideja i kamo vodi. Možeš pisati kao da nekom djetetu objašnjavaš svoju priču.

Na primjer:

Djevojčica Maja se boji spuštati niz tobogan i zbog toga je tužna. Svi prijatelji se spuštaju i uživaju u igri, ali ona se ne usudi. Postoji prijatelj koji je bodri, postoji zločesta mačka koja joj se ruga, postoji ujak koji joj pomaže da prebrodi strah. Nakon nekoliko pokušaja i odustajanja ipak na kraju dana pobijedi strah i spusti se. Svi su sretni, a zločesta mačka kaže: “Znala sam da ona to može!”

Sad si priču namamila da ti priđe i već ti jede iz ruke.

Zato odmah:

  • Kreni u razradu – raspiši skicu uz detalje.
  • Sjeti se da je trebaš smjestiti u 11 ili 15 slika
  • Drži se početne skice da ne odlutaš u neku novu priču.
  • Nakon toga ćeš ispolirati rečenice (ali o lijepim i snažnim rečenicama drugi put:).

A što s lijepim i skupim bilježnicama?

U takve možeš zapisivati lijepe riječi i rečenice na koje naiđeš u toku dana, dok čitaš ili slušaš glazbu, dok hodaš gradom i slušaš prolaznike, dok si u parku okružena dječjim cikom…

Prijedlog:

Nabavi bilježnicu i u nju zapisuj ideje koji ti padnu na pamet tokom dana. To može biti jedna riječ koja te se dojmila, koju si čula u dućanu, to može biti neka situacija koju si videla na ulici, to može biti neki zvuk neki miris ili nešto iz tvoje glave što ti ne da mira.

Počni zapisivati svakodnevno i vidjet ćeš, na kraju mjeseca imaćeš malu škrinjicu blaga i nikad ti neće ponestati ideja.

Prijedlog:

Nabavi nekoliko malih bilježnica ili velikih, ili to mogu biti notesi. Stavi ih na nekoliko mjesta u prostor u kojem boraviš. Tako će ti uvjek biti neki od njih pri ruci kad poželiš zapisati svoje ideje.

Sretno i javi kako ide!

Kako izgledaju moje bilježnice za pisanje:

4 NAJČEŠĆA LIKA U PRIČI ZA SLIKOVNICU

KAKO STVORITI ZANIMLJIVE LIKOVE U SVOJOJ PRIČI

Likovi u slikovnici se pamte cijeli život. Ježurka Ježić, maca Papučarica, Grga Čvarak – svi su nam oni ostali u sjećanju jer su po nečemu posebni.

Kad stvaraš svoje likove, želiš da odskaču od svakodnevnih likova, da budu pamtljivi, da se dijete želi poistovjetiti s njima. To možeš izvesti tako da svom liku daš neku neobičnu osobinu.

Neka lik žarko želi nešto nedostižno ili u priči prolazi kroz preobrazbu. Gurni svoje likove preko granice, pretjeraj u nekoj njihovoj osobini ili žudnji…

Primjer

  • Dječak Lovro ima sedam godina, smeđu kosu i nosi naočale, a može i pričati sa životinjama.
  • Mrav Mirko zaljubio se u žirafu Žarku.
  • Magarčić Drago želi postati pijanist.

Ilustracija iz knjige Pijanist mago Drago, Marijane Križanić, Iris Illyrica 2021.

Koliko je likova potrebno imati u priči?

4 najčešća lika koji su dobrodošli u svakoj dječjoj priči:

1. GLAVNI LIK – u slikovnicama je najčešće glavni lik dijete ili neka životinja

2. MENTOR – savetnik glavnog lika. To može biti djed, knjižničarka, dobra bila ili neka životinja…

3. NAJBOLJI PRIJATELJ – lik koji će s glavnim likom proći dobro i loše. Može biti brat, prijatelj, kućni ljubimac…

4. NEGATIVAC – lik koji se suprotstavlja glavnom liku ili mu radi probleme. Može biti nasilnik u školi, odrasla osoba ili čak prijatelj koji razmišlja drugačije.

  • U slikovnicama je dovoljno imati samo nekoliko likova. Puno likova zbunjuje čitatelja ali i razvodnjuje priču.
  • Likove opisuj kroz njihove postupke, fizički opis možeš ostaviti ilustratoru. Dopusti i njemu/njoj da uživa stvarajući priču. Tako ćeš i ti dobiti novo iskustvo svoje priče:)
  • Izbaci sve nepotrebne likove čak i ako su genijalni i smiješni ili za njih imaš prekrasne rečenice. Sačuvaj ih za neku novu priču!
  • Stvori zanimljive likove. Možda će se negativac pokajati, možda će djed dati totalno loš savjet, možda će prijatelj postati neprijatelj.
  • Neka se likovi u priči pojavljuju od početka. Neka se baka pojavi i na početku i u sredini i na kraju priče, a vjerni pas neka ide kroz dogodovštine s glavnim likom kroz cijelu knjigu. Stvori samo bitne likove za priču i neka budu prisutni kroz cijelu knjigu.

Provjeri svoje likove odgovaranjem na ova pitanja. Svako odgovoreno pitanje nosi jedan bod.
(napisao John Matthew Fox, urednik dječjih knjiga):

NAPIŠI PRIČU ZA SLIKOVNICU U 3 KORAKA

Imaš priču koju pričaš svom djetetu i želiš od nje napraviti slikovnicu?
U tri koraka možeš doći bliže svojem cilju – VLASTITOJ slikovnici!

Kako od teksta stvoriti slikovnicu?

Je li svaki tekst pogodan za slikovnicu?

Slikovnice su namenjene najmlađim čitateljima koji još ni ne znaju čitati. Njima čitaju mame, tate, bake i djedovi, tete ili ujaci. Slikovnica slikom priča priču i tekstovi slikovnice su kraći – svaka rečenica i riječ ima svoju funkciju. Zbog toga što su napisane jednostavnim jezikom da ga razumije malo dijete i zato što imaju malo teksta, slikovnice se čine jednostavnom formom. Što nije točno. Duljina teksta u slikovnicama zavisi o dobi djece kojoj se obraća i može biti do 200 riječi za 0-3 godine pa do 600 – 1000 riječi u slikovnici za djecu 4-8 godina.

1. Kraćenje i poliranje teksta

Kad pišemo slikovnicu, tekst koji želimo oslikati sigurno ćemo morati kratiti. Reduciranje je ključno i ja bih ga usporedila s obrezivanjem ruža – što više obrežemo ružin grm u rano proljeće, veći nas užitak u njegovom cvatu očekuje ljeti. Naravno, skraćivanjem teksta ne smijemo izgubiti smisao i ideju. U ovom procesu imamo priliku i polirati rečenice. Izbacimo sve riječi koje su preteške uzrast kojem se obraćamo. Pazimo da ne koristimo neku riječ više od jedanput ako je to moguće, već pronađemo sinonim. Napravimo rečenice koje su harmonične, lijepe, slikovite…

Primjer

Dječak Tonči je velikim brzinom ušao u kuhinju i podigao jako vrući poklopac.

Tonči je uletio u kuhinju i podigao užareni poklopac.

2. Formatiranje

Formatiranje znači prilagođavanje teksta broju stranica.
Jednom kad reduciramo tekst u smislenu cjelinu predstoji nam podjela na slike. Ovaj dio kod iskusnijih autora odvija se već u prvom dijelu, automatski. Važno je pratiti format knjige, odnosno broj stranica knjige.

Slikovnice u Hrvatskoj imaju 32 odnosno 24 stranica (zbog tehničko-ekonomskih razloga). Slika se nalazi na dvije stranice (tzv. duplerica) što znači da će u slikovnici od 32 stranice biti 15 slika plus jedna stranica za početak (naslov) i jedna stranica za kolofon (ili impresum – podaci o nakladnniku, nakladi, tiskari, cip zapis…). U slučaju tiska na 24 stranice, priču dijelimo u 11 slika plus dvije stranice. Podjela na 15, odnosno 11 slika ne mora biti definitivna. Radi ritma ili jer tekst to zahtjeva možemo duplerice podijeliti na dvije ili više slika.

Primjer

(ilustracije stranica koje sam radila za slikovnicu Ribice, morske prijateljice, Gordane Lukačić, izdavač Profil, 2015.)

Jedna ilustracija na dvije stranice (duplerica)
Dvije ilustracije na jednoj duplerici
Tri (može i više) ilustracija na jednoj duplerici

3. Ritam priče kroz sliku

Može se desiti da tekst nema dovoljno različitih slikovnih momenata, pa bi puko crtanje onog što je u tekstu moglo rezultirati monotonim ritmom i ponavljanjem slika. Dosadno!!!! Čak i najprekrasnija slika, ako je nacrtana dvaput, nije više zanimljiva.

Želimo dinamičan ritam slikovnice jer samo tako ćemo zadržati pažnju čitatelja/slušatelja. Važno je pažljivo odabrati i kompoziciju pojedine ilustracije. Ne želimo da sve slike budu u istom ambijentu ili iz istog kuta. Želimo dinamične kompozicije.

Slike pričaju priču, one moraju prve pozvati dijete na čitanje. U slici će biti još mnoštva neizrečenih detalja koji autor teksta neće izričito napisati.

Slikovnica se prvo gleda, pa onda čita, pa onda prepričava…

Primjer

Stranice iz slikovnice Ribice, morske prijateljice, Gordane Lukačić, Profil, 2015.