(Martinprljaveuši je priča napisana prije dvadesetak godina, a objavljena u Smibu u ožujku 2021.)
– Martine, operi uši! – čulo se iz kuće broj 17 u ulici Japanskih šljiva.
– Neću! – čuo se jednako glasan odgovor, i još:
– Neću! Neću! Neću! –
– Ma…–
Mama je nakon tog »Ma…« , kao i svakog dana, rukom posegnula za Martinom, ali joj je on, kao i svakog dana, spretno izmakao i u sljedećem trenutku je već trčao oko kuće. Kao i svakog dana, mama je trčala za njim. Prolaznici se nisu obazirali, osim onih slučajnih turista nenaviklih na neobičnu trku.
Tako je to bilo dan za danom. Mama je bezuspješno nagovrala Martina da opere uši, a Martin je uspješno odolijevao. Zatim bi mama bezuspješno posegnula za njegovim ušima, ali on bi uspješno izmakao i pobjegao na ulicu.
Cijela se obitelj okušala u lovu na Martinove uši – mama, tata, djed i baka, čak i susjedov pas Tiki. Martinova sestra Mirela jednom ga je oko kuće lovila dva sata, a cijela obitelj pokušala mu je postaviti i zasjedu. Ali svaki put je pobjegao.
Trčao bi lakoćom vjetra, a posljedice toga bile su sljedeće:
svi su ga zvali »Martinprljaveuši«, a zauzvrat je bio najbrži trkač u školi. Uskoro i u gradu. A u četvrtom razredu već je trčao maratone po svim glavnim gradovima!
Čak je i njegova obitelj imala koristi od te ružne navike nepranja ušiju. Svi su bili mršavi i u dobroj formi!
A u Martinovim ušima skupljala se prljavština. Bilo je tu svega: obične prašine iz njegove ulice, pijeska s plaže sakupljenog na ljetovanju na Korčuli, zrnaca zemlje sa slavonskih ravnica, sjemenki šuma Gorskog Kotara, kamenčića ličkih puteljaka kojima je Martin trčao upornošću savanskih gazela…
Međutim, jednog proljeća iznenada se sve promijenilo.
Martin se zaljubio!
Jednog je dana bježao od tate koji ga je lovio. Tako bježeći, protutnjao je pored školskog autobusa u kojem je sjedila nova učenica. Nježno mu se osmjehnula, jer ipak se mora priznati, Martin je bio zgodan dječak, naročito od toliko sporta.
Smiješak se zabio Martinu u oko poput male bubice i on je zastao potpuno zbunjen i zaboravio zašto trči!
I tata je zastao potpuno zbunjen i zaboravio uhvatiti Martina!
Od toga dana Martin je jutra provodio dotjerujući se i, nećete vjerovati, PERUĆI UŠI. Jedva bi ga istjerali iz kupaonice, a tada bi trkom kretao put škole, obavezno prestižući školski autobus! U trenutku prolaska pokraj autobusa, krajičkom bi oka hvatao bljeskove smješka tajanstvene djevojčice.
Mogli biste pomisliti: »Napokon, mali je postao normalan!«
Ali grdno biste se prevarili!
Martinove uši su ipak jedne posebne uši. Godinama se u njima taložio sloj na sloj prašine, mrvica, raznih sitnih buba, kojekakvih sjemenki, čak jedna gujavica, a da ne pričam o žutoj smjesi i koja se luči sama od sebe u svačijim ušima, pa tako i u Martinovim. Vrijeme je napravilo svoje, pa tako i u ovom slučaju – svaki bi vrsniji vrtlar poželio takvu zemlju kakvu su proizvodile Martinove uši! A toga kobnoga proljeća, tu istu zemlju, Martin je počeo zalijevati. Obilno, Prekomjerno. A sve u želji da bude lijep.
No, što da vam pričam! Zasadite u čaši sa zemljom zrno graha i pomalo ga zalijevajte nekoliko dana. E, pa poput graha u čaši, tako je bilo i sa sjemenkama u Martinovim ušima – počele su klijati!
Martina je svrbjelo, ali je uporno prao uši, zalizivao kosu i još upornije prestizao školski autobus. Dok jednog dana, u žaru trčanja, nije natrčao na nju – svoju tajanstvenu simpatiju!
Zdravo! Ja sam Sanja! – rekla je djevojčica Martinu kojemu se lice oblilo crvenom bojom maka prije nego se uspio snaći.
Zdravo! Ja sam Martinprljaveuši…ovaj, nisu mi prljave uši… mislim, sad ih perem svakodnevno… hoću reći, prije ih baš nisam prao, pa… – Oh, uh, ah pomislio je još jer se sav jadan ustrtario.
Sanja se samo slatko nasmiješila i rekla: – Pa, Martine, vidimo se sutra poslije škole. U slastičarnici na uglu.
A Martinu je od toga srce triput tako jako poskočilo da je jedna mala sjemenka maka od radosti procvala!
Oh, ljudi moji! Sada je Martinu iz njegovog lijevog uha (onog bližeg srcu) provirivao nježan cvjetić crvenog poljskog maka!
I ne samo on, sljedećeg je dana procvao i jedan zlaćani maslačak u desnom uhu. A do kraja tjedna i cijeli jedan rukohvat sićanih tratinčica! Bila je tu i jedna maćuhica, jedan ponosni neven i jedan prkosni prkos! Ali, zacijelo najveće iznenađenje je bila prekrasna mirisna narančasta ruža penjačica!
Martinu se smiješila budućnost sretnog cvjećara!
A Sanja? Sanja je od toga dana bila Martinova i Martin je bio Sanjin. Ona je voljela njegov cvjetni izgled, a on je volio nju!
12 savjeta za pisanje slikovnice(savjeti urednika)
U ovom tekstu na hrvatski prevodim znanja i iskustva urednika dječjih knjiga John Matthew Fox-a (čitaj: ‘bezočno koristim google translate’:) koji na svojoj stranici osim izvrsnih savjeta za pisanje suvremenih tekstova za djecu, nudi savjete i radionice za usavršavanje u pisanju, ali i uredničke usluge. Više potražite na njegovim stranicama:https://thejohnfox.com/2019/02/how-to-write-a-childrens-book/ Na kraju su i informacije i kontakti o najpoznatijim radionicama kreativnog pisanja u Hrvatskoj.
1. Pronađite izvrsnu ideju Vjerojatno već imate ideju, ali trebali biste poraditi na njenom usavršavanju. Evo kako: 1. U Google unesite “children’s book” i frazu koja opisuje vašu knjigu. (npr “children book friendship” 2. Kad pronađete knjige koje su slične, pogledajte sažetak tih knjiga. 3. Otkrijte po čemu se vaša knjiga razlikuje od objavljenih.
Provjerite što već postoji prije nego što sve svoje vrijeme i energiju uložite u knjigu (previše autora to ne radi!) Ovo je samo osnovno istraživanje koje možete obaviti za 2 minute koje će vam stvoriti osjećaj za konkurentske knjige. Većina autora provedena kroz ovaj postupak otkriju da je o njihovoj ideji već bilo riječi. To sada nije nužno loše – zapravo, dokaz je da djeca žele čitati o svojoj temi! Trik je u tome da za svoju priču imate jedan zaokret koji je čini drugačijom. Ako je riječ o nasilju, možda vaša knjiga govori priču s gledišta nasilnika! Ili ako je to priča o psu, učinite ovog psa zalutalim ili slijepim na jedno oko. Možda je vaša priča drugačija jer na kraju imate iznenađenje, ili je možda drugačija jer je za stariju ili mlađu dobnu skupinu, ili vaš lik ima čarobnog vodiča poput vile ili vilenjaka koji će ih voditi kroz putovanje. Samo dodajte jedan zaokret koji ga razlikuje od ostalih knjiga.
2. Razvijte svoj glavni lik Najbolje knjige imaju jedinstvene likove. Oni su na neki način neobični. Imaju smiješnu naviku. Izgledaju čudno. Razgovaraju drugačije od svih ostalih. Ne želite lik koji se zalaže za svako dijete, želite glavnog lika koji djeluje STVARNO.
Prođite kroz upitnik za likove i otkrijte koliko znate o svom liku:
1. Što želi vaš glavni lik? 2. Koja je njegova najbolja / najgora navika? 3. Je li ekstrovert ili introvert? 4. Kako govori drugačije od svih ostalih? (slatke izreke, ponovljena fraza/riječ, dijalekt, velika/mala glasnoća) 5. Sumnja li u sebe ili ima previše hrabrosti? 6. Ima li kućnih ljubimaca? (ili vaš životinjski lik ima ljudske vlasnike) 7. Zbog čega se vaš glavni lik osjeća sretnim? 8. Ima li kakve tajne? 9. Što bi ovaj lik učinio što bi bilo jako izvan njegova karaktera? 10. Što je što ovaj lik voli, a što većina ljudi ne voli? Sada izbrojite koliko točaka ste zabilježili: 8 – 10 – Vaš je lik za vas poput stvarne osobe. 6 – 7 – Dobar posao! Duboko ste razmišljali o svom liku. 5 i manje – Prije početka pisanja poradite na svom liku uz pomoć upitnika.
Neobična buha Cmoljac koj živi u knjižnici i voli čitati, ilustracija iz knjige Cmoljac zna – gdje se nalazi knjižnica, Željke Vrbančić
3. Napišite pravu dužinu teksta Koji je pravi broj riječi za vašu knjigu? Ovo je vjerojatno najčešće postavljano pitanje, a ujedno je i ono gdje većina pisaca pogriješi. U konačnici, morate shvatiti za koji dobni raspon pišete, a zatim pisati tekst unutar tog broja riječi.
Većina književnika piše slikovnice za uzrast od 3 do 7 godina – to je najčešća kategorija. Ako ste to vi, ciljejte na 750 riječi – to je savršen broj. Ako napišete slikovnicu s više od 1.000 riječi, potonuli ste. Apsolutno morate imati manje od 1000 riječi. To je najnepopustljivije pravilo u cijeloj industriji. Ozbiljno, izbacite SVE nepotrebne riječi!
Dakle, idite rečenicu po rečenicu i važite da li tekst bez te rečenice ima još uvijek smisla. Ako može bez nje, izbacite je van! Koristite samo nužne pridjeve i priloge. Ako je lik jako umoran od trčanja, onda je iscrpljen. Ako je tmuran kišni dan, neka to bude samo ako je bitno za priču. Ako se spominje specifičnost nekog predmeta onda to mora biti s razlogom. Boja kose i očiju, odjeća, soba ili park, neka budu opisani kroz sliku, ako opisi nisu bitni za razvoj priče.
SAVRŠENA DULJINA DJEČJE KNJIGE __________________________________________________________ 0-200 riječi 0-3 godina knjiga s tvrdim, kartonskim stranicama __________________________________________________________ 200-500 riječi 2-5 godina slikovnica za malu djecu __________________________________________________________ 500-800 riječi 3-7 godina slikovnica __________________________________________________________ 600-1000 riječi 4-8 godina slikovnica za stariju djecu __________________________________________________________ 3000-10000 rj. 5-10 godina knjiga s poglavljima __________________________________________________________ 10000-30000 rj. 7-12 godina knjiga za osnovnoškolce
Dužina teksta određuje kojoj publici se obraćate. Ilustracija iz knjige ‘Cmoljc zna – gdje stanuje knjižnica‘, Željka Vrbančić
4. priču započnite Brzo Mnoge neobjavljene knjige za djecu ne uspijevaju privući djetetovu pažnju (i pažnju roditelja!), a to je zato što počinju presporo. Ako je vaša priča o djetetu koje se pridružilo cirkusu, trebalo bi se pridružiti na prvoj ili drugoj stranici. Ne pričajte priču o životu ovog djeteta. Nemojte postavljati scenu niti nam govoriti koja je sezona. Samo da cirkus uđe u grad i da dijete što prije postane klaun ili hodač po užetu ili krotitelj lavova. Imate tako kratak prostor da ispričate svoju priču da ne možete izgubiti vrijeme. Tempo dječjih priča uglavnom je brz, zato nemojte pisati kornjačinim tempom.
Na primjer, pogledajte slikovnicu “HippoSPOTamus.” Kada mislite da nilski konj otkrije crvenu mrlju na svojoj stražnjici?
Da, već na prvoj stranici! Hippopotamus had a spotamus . . . on her bottomus! “It’s Measles!” said Weasel. “It’s Hippopox!” said Fox. “It’s Jungle Fever!” said Beaver. But the spot on Hippo’s bottomus was not a diseasel, not even a spotamus but something quite silly . . .
I taj događaj pokreće cijelu priču. Započnite svoju knjigu tako brzo!
KADA ZAPOČETI S RADNJOM U DJEČJOJ KNJIZI? (Ovo je statistika bazirana na 100 dječjih knjiga) (by bookfox) _________________________________________ Na 1. stranici —————23% knjiga Na 2. stranici —————36% knjiga Na 3. stranici —————39% knjiga Na 4. stranici (i kasnije) —-2% knjiga
5. Definirajte glavni problem Svaki lik ima problem. To može biti misterija, to može biti osoba, to može biti kriza povjerenja. Taj je problem ono što će lik rješavati kroz cijelu knjigu. Veći dio knjige javljat će se prepreke koje glavni lik mora prijeći prije nego što uspije riješiti svoj problem.
Pogreške koje pisci početnici čine s glavnim problemom svog lika:
1. Lik previše lako rješava problem. Neka se vaš lik doista bori i ne uspije. U idealnom slučaju, glavni lik trebao bi propasti barem tri puta prije rješavanja svog problema, a možda i pet puta (ako pišete za stariju djecu).
2. Ne postoji niz prepreka. Na putu do rješenja, glavni lik trebao bi naići na čitavu hrpu prepreka. Nemojte dozvoliti da nema nijednu prepreku i onda voila, problem je riješen. Da bi izgradio raketni brod za letenje u svemir, glavni lik trebao bi izgubiti neke dijelove, majka bi ga trebala pozvati na večeru, prijatelj bi mu trebao reći da neće uspjeti, trebala bi padati kiša itd.
3. Lik ne brine dovoljno o rješavanju problema. Lik mora imati VELIKI problem – mora se osjećati kao da je riječ o životu i smrti, čak i ako je stvarni problem samo nedostajući gumb. Sve dok se lik osjeća kao da je to ogroman problem, čitatelj će se osjećati kao da je to ogroman problem i sudjelovati u priči.
KAKO STRUKTURIRATI DJEČJU KNJIGU Kretanje kroz radnju 1. Uvođenje glavnog problema (brzo, najbolje unutar 3 prve stranice) 2. Prva prapreka (nešto se nađe na putu liku koji rješava problem) 3. Još prepreka (Svaka prepreka ili neuspjeh mora biti teža) 4. Lik odustaje (lik ne može riješiti problem i ostao je bez opcija. Razmišlja odustati) 5. Proboj- pronalazak rješenja (Pojavljuje se mentor ili neki uvid u situaciju kako riješiti problem) 6. Rješavanje glavnog problema (Lik rješava problem i sretan kraj!) (by bookfox)
6. Koristite ponavljanje Djeca vole ponavljanje! Roditelji vole ponavljanje! Izdavači vole ponavljanje! Svi vole ponavljanje! Ako ne ponavljate nešto u dječjoj knjizi, to neće biti sjajna dječja knjiga. Sav je dr. Seuss svijet u osnovi izgrađen na ponavljanju (i on je poprilično kum dječjih knjiga). (Ali i sav svijet bajki počiva na ponavljanjima – prvo će pokušati prvi brat, zatim drugi brat zatim će treći brat uspjeti… moja opaska)
Ovdje su tri vrste ponavljanja koje možete koristiti: – Ponavljanje riječi ili fraze na stranici. – Ponavljanje riječi ili fraze u cijeloj knjizi. – Ponavljanje strukture priče.
Bilo koja knjiga koja se rimuje koristi ponavljanje slogova, riječi, fraza. A možemo reći da je ponavljanje strukture priče čak važnije od ponavljanja jezika.
7. Pišite za ilustratore Jedna od važnih stavki za uspjeh knjige je izbor dobrog ilustratora. S druge strane, mnogi pisci ne razmišljaju o tome kakav materijal daju ilustratoru.
Ako imate knjigu koja se odvija u kući između dva lika, ilustrator će se morati jako potruditi crtati vizualno zanimljive slike. Dobar ilustrator može radikalno poboljšati vašu knjigu, ali ograničen je onim što mu date. Kako pisati za ilustratore: – Odaberite zabavne zgrade za svoju scenu (stavite priču u staklenik, a ne u školu) – Razmislite o glavnim likovima smiješnog izgleda (lemura je puno zabavnije crtati od psa) – Izađite van umjesto da budete unutra (polja pšenice zabavnija su od spavaće sobe). – Ilustratora ograničavaju lokacije poput unutrašnjosti škole ili kuće!
8. pričU završite Brzo Jednom kada se riješi glavni problem priče (mačka je pronađena, nasilnik kaže da mu je žao, dvije djevojke ponovno postaju prijateljice), imate samo stranicu ili dvije da završite knjigu.
Budući da je priča gotova, za čitatelja više nema napetosti, što znači da nemaju poticaj za nastavak čitanja. Zato im učinite uslugu i završite knjigu što je prije moguće. U osnovi, želite pružiti zadovoljavajući zaključak i zaokružiti sve linije priča. Jedan od mojih najdražih trikova za kraj je tehnika koju stand-up komičari nazivaju “Povratni poziv”. Tada se pozivaju na šalu s ranijeg skupa kako bi dovršili svoju rutinu.
To možete koristiti u dječjim knjigama navodeći nešto na prvih 5 ili 6 stranica knjige. Na primjer, ako je glavni lik bio toliko usredotočen na ljubičastu lizalicu da su svi zajedno odlutali i izgubili se, onda bi nakon što je ljubičasta lizalica pronađena, na posljednjoj stranici knjige moglo pisati: “…a od tada je samo lizala crvene lizalice!”
9. Odaberite dobar naslov Pitate se zašto smišljamo naslov tek nakon što sve napišemo? Dobro pitanje. Istina je da mnogi pisci ne znaju suštinu svoje priče dok ne napišu knjigu. Tako možete imati privremeni naslov, ali samo znajte da ćete ga vjerojatno revidirati nakon što završite.
I revizija je u redu! Svi revidiraju. Ne bojte se promijeniti naslov više puta dok ne pogodite tačno onaj pravi.
Također, naslov je marketinški alat broj jedan vaše knjige. Većina čitatelja odlučuje hoće li vašu knjigu preuzeti samo iz naslova. To znači da je odabir naslova možda najvažnija stvar koju radite (iako je to usko vezano i s odabirom ilustratora).
1. Upotrijebite slična prva slova (aliteracija). Recimo da vaša knjiga govori o Amynoj avanturi koja je pronašla cijelu livadu punu maka i kako se tamo sprijateljila s mišem.
Nemojte nasloviti: “Amyna pustolovina s makovima.”
Naslov: “Miš u makovima.”
2. Ne upotrebljavajte opisni naslov. Mnogi ljudi samo opisuju sadržaj svoje knjige u naslovu, ali upozorio bih na ovo. Na primjer, postoji knjiga o dječaku koji pretražuje ogromnu knjižnicu kako bi pronašao posebnu knjigu o vječnom životu. Kako biste nazvali ovu knjigu?
NE: “Ogromna knjižnica.” (Dosadno)
MOŽDA: “Lov na knjižnicu.” (Ovo je bolje. “Lov” je dobra riječ, a kombinacija s bibliotekom je intrigantna.)
DA: “Kako živjeti vječno.” (Ovo je stvarni naslov i sjajan je. Ovo je ime knjige koju dječak traži i čitatelju daje do znanja da će se raspravljati o nekim dubokim temama.)
3. Upotrijebite radnju za naslov. Želite energiju u svom naslovu. Nejasni naslov sigurno će pokvariti šanse vašoj knjizi. To znači da želite zabavnije, aktivne glagole unutar naslova, a ne pasivne.
NE: “Johnnijev prekrasan dan.”
DA: “Kapetan Johnny pobjeđuje doktora Dooma.” (Kapetan Johnny čini ga razigranijim, imamo aktivni glagol “pobjeda”, a u riječima ‘dr. Doom’ koristi se aliteracija.)
4. Koristite tehniku misterije. Govori li vaš naslov čitatelju sve što želi znati o temi ili izaziva njihovu znatiželju? Vaš je cilj dati dovoljno informacija da roditelj kaže: “Huh, to zvuči zabavno.”
NE: “Ptica u prozoru.”
DA: “Oh, mjesta na koja ćete ići!” (Koja mjesta?)
DA: “Olivia spašava cirkus.” (Kako? Želimo znati.)
DA: “Kako uloviti slona.” (Reci mi više!)
5. Google „Dječja knjiga [Vaš naslov]”. Provjerite je li naslov već zauzet (ili postoji sličan). Ako se vaš savršeni naslov već koristi, možete li se i dalje koristiti tim naslovom? Pa, da. Ljudi ne mogu zaštititi naslove autorskim pravima, ali teško ćete razlikovati svoju knjigu od druge s jednakim naslovom, pa to nije baš najbolja ideja.
6. Testirajte svoj naslov s djecom i odraslima. Važno je vidjeti kako djeca reagiraju na vaš naslov. Jesu li uzbuđeni? Čini li im se dosadno? Ali imajte na umu da djeca nisu ta koja kupuju knjige – roditelji jesu. Stoga se pobrinite da i od nekih odraslih dobijete njihovu reakciju.
10. Revizijska strategija: Prčešljavanje Većina neobjavljenih slikovnica previše je rječita. Zapravo, ako razgovarate s izdavačima i agentima, oni će reći da je predugačka knjiga za djecu jedna od glavnih stvari zbog koje odbijaju knjigu.
Evo tehnike revizije koja će riješiti taj problem. Neka svaka riječ, svaka fraza i svaka rečenica budu pročešljane. Drugim riječima, pišete li na računalu, označite pokazivačem rečenicu (frazu, riječ) i zadržite pokazivač iznad gumba za brisanje i zapitajte se: ako ovo izrežem, hoće li priča imati smisla? Ako će priča i dalje imati smisla, OBRIŠITE tu frazu/rečenicu/riječ. Ako priča neće imati smisla, tada tu riječ ili frazu ili rečenicu stavljate u drugi krug uređivanja!
Općenito, što je kraća vaša dječja knjiga, to će biti veća šansa da će se svidjeti izdavačima/urednicima/agentima i veća je šansa da ćete ugoditi djeci i roditeljima (a da ne spominjemo da su kraće knjige jeftinije za ilustraciju – a ilustracija je skupa!).
11. kako naći urednika Kad ste napisali knjigu, doista morate dobiti mišljenje stručnjaka koji će vam pomoći da je poboljšate.
(U Hrvatskoj je najčešća opcija da svoj rukopis šaljete izdavačima, a oni najčešće imaju urednike, lektore, korektore, dizajnere. Oni mogu pomoći s kontaktom ilustratora kojeg želite, ali češće sami izabiru ilustratora za kojeg misle da bi odgovarao tekstu. – m.o.)
Urednik će biti najbolje ulaganje u vašu knjigu. Vi i vaši bližnji sigurno volite ono što ste napisali, ali pisanje ima toliko trikova i tehnika koje mogu poboljšati iskustvo čitatelja.
Dvije različite vrste urednika dječjih knjiga.
Urednici (urednici sadržaja, a u Hrvatskoj se jednostavno zovu ‘urednici’) pomažu vam da poboljšate koncept priče, radnju, likove, tempo, dijalog i sve ostalo što treba poboljšati. Oni gledaju širu sliku i pomažu vam da revidirate svoju knjigu. (moja opaska: Desit će se da će izbaciti neke riječi ili rečenice, na to budite spremni!) Lektori. Nakon urednika trebat će vam lektor. Ovo je urednik koji ispravlja formatiranje, gramatiku, pravopis, glagolska vremena, stil i sve ostale sitne detalje. Zbog njih knjige izgledaju profesionalno. Ponekad ćete pronaći urednika koji može oboje, ali ne možete oboje istodobno – morate napraviti sve velike izmjene u sadržaju prije nego što počnete petljati sa svim malim detaljima.
Evo korisnog kontrolnog popisa kada tražite urednika: -Vaš urednik trebao bi biti netko tko je već neko vrijeme u industriji. -Vaš urednik trebao bi imati primjere objavljenih knjiga za djecu koje je uredio. -Vaš bi urednik trebao imati izjave zadovoljnih pisaca (za Hrvatsku preporučam doslovno upitati pisce:). -Vaš urednik trebao bi biti član neke krovne udruge koja se bavi pisanjem (ili barem da ima stečeno obrazovanje iz jezika, ako je u pitanju lektor).
Van Hrvatske je profesija slobodnog urednika (freelance editor) uobičajena, a u Hrvatskoj postoji nekoliko takvih profesionalaca. Međutim, za dječju knjigu je to još rjeđe.
(Troškovi freelance urednika van Hrvatske uvelike se razlikuju, ali ako ne platite najmanje 300 – 500 dolara, vjerojatno ćete dobiti nekoga bez puno iskustva u industriji. A ne želite da se početnik zeza s vašom knjigom. Ako želite zaposliti John Matthew Fox -a, autora ovog teksta, potražite njegov kontakt na linku njegove stranice: https://thejohnfox.com/2019/02/how-to-write-a-childrens-book/ )
12. Kako pronaći ilustratora Ovo je, nakon pisanja najvažniji korak u procesu. Ilustrator će biti najskuplji korak objavljivanja knjige za djecu, ali i najvažniji za uspješnu knjigu. Što više potrošite na ovaj korak, to će vaša knjiga izgledati bolje.
U Hrvatskoj se možete za kontakte ilustratora obratiti Udruzi likovnih umjetnika Hrvatske (ULUPUH https://www.facebook.com/ULUPUH) i sličnim organizacijama, a također i potražiti Facebook ili Instagram profile ilustratora čiji vam se radovi sviđaju.
(Na svjetskoj razini, John Matthew Fox spominje SCBWI ilustratorsku galeriju, ali također preporučuje i Fiverr kao jeftino mjesto za unajmljivanje ilustratora. Ako niti jedno od njih ne uspije, pogledajte web mjesto Children’s Illustrator ili drugu opciju, Ilustracija X.)
Što trebate provjeriti prije odabira ilustratora: – vidjeti primjere prethodnih radova (sviđa li vam se njihov stil?) – vidjeti kopiju ugovora (Ilustratori su također autori i imaju autrska prava na ilustracije vaše knjige. Osim ako ugovorom nije određeno drugačije) – koliko će im vremena trebati (bit će vam zahvalni ako im date dovoljno vremena. Sve ispod mjesec dana rada je premalo vremena i nemojte očekivati dobru kvalitetu. Dajući svom ilustratoru vremena, knjiga će biti kvalitetnija, a ilustracija skuplja). – da li rade i dizajn knjige (u protivnom trebate angažirati i dizajnera knjiga. To je također stavka koja se plaća, bilo ilustratoru uz posao ilustrarora, bilo dizajneru)
Jednom kad izaberete ilustratora u čiji stil ste stvarno zaljubljeni i koji odgovara vašoj viziji kako želite da knjiga izgleda, prepustite njemu njegov dio posla.
(Moja opaska: Nemojte pristupiti ilustratoru s idejom kako želite da izgledaju slike, a pogotovo nemojte ilustratoru POKAZATI neke tuđe radove koji vam se sviđaju i zahtijevati od svog ilustratora da to ‘izgleda nešto kao ovo’. U tom trenutku ste svom ilustratoru odrezali krila i najbolje što vam se može desiti je da se pozdravite s njim i tražite novog. Jer knjiga će biti slaba kopija nečijeg tuđeg rada. Ako vam se sviđa kako netko radi, zovite baš njega.)
Ilustrator (ili grafički dizajner) će vam pomoći definirati:
1. Font(vrsta slova). Ovo je jako važno. Postoji puno samoizdatih dječjih knjiga koje su odabrale pogrešan font i to je očito. Ilustrator/dizajner će vam pomoći odabrati točno onaj font koji odgovara ilustracijama.
2. Veličinu fonta. Ovo je također važno. Veličina slova bi trebala biti dosljedna u cijeloj knjizi i dobro se usklađivati s veličinom predmeta na ilustraciji.
3. Postavljanje riječi. Ako riječi stavite na pogrešno mjesto na slici, u osnovi uništite cijelu ilustraciju. Potrebno je pažljivo uravnotežiti i slijediti dobre smjernice za sastav poput pravila trećina. U idealnom slučaju, riječi bi trebale poboljšati ilustraciju, a ne umanjiti je.
4. Prijelom stranica. Koje bi riječi trebale ići na kojim stranicama? To je nešto o čemu morate razgovarati sa svojim ilustratorom prije nego što započnu. U tome trebaju imati pravo glasa – nemojte im samo reći kako želite da stranice budu prelomljene. Na primjer, mogli bi imati ideju da se dvije stranice šire bez ikakvih riječi ili da odvoje jednu rečenicu na nekoliko stranica ili da imaju jednu stranicu s nekoliko rečenica, a sljedeću samo kratku fraza za naglasak. Ovo je greška broj jedan koju rade pisci/ilustratori početnici: imaju jednaku količinu teksta na svakoj pojedinoj stranici (obično jednu rečenicu). Dakle, ili unajmite ilustratora da se bavi dizajnom knjiga, ili unajmite dizajnera knjiga. Ali nemojte sami odabirati fontove i položaje te veličinu fonta – potražite dizajnera knjiga koji će vam pomoći.
DODATNE INFORMACIJE ZA HRVATSKE PISCE POČETNIKE
Radionice pisanja:
Radionice pisanja slikovnica Ove radionice se održavaju povremeno. Informacije o tome gdje i kada, naći ćete na Facebook profilu Slikovnica – Prozor U Svijet Voditeljica je književnica Ana Đokić kreativnamreza21@gmail.com
CeKaPe (ZAGREB i RIJEKA) Centar kreativnog pisanja: Uživajte u kreativnoj atmosferi radionica pisanja, učenju i pomicanju vlastitih mogućnosti. info@cekape.com 091 5675 140 01 2431 071 Gajeva 10 10 000 Zagreb info@cekape.com https://cekape.com/
Radionica kreativnog pisanja “Kako početi” autorski je projekt književnice i magistrice znanosti o književnosti Karmele Špoljarić, koja je radionicu osmislila temeljem vlastitih književnih iskustava. Već u prvoj godini rada objavljen je roman jedne polaznice, a nakon toga uslijedile su i druge knjige. Radovi polaznika osvajaju nagrade i objavljuju se u raznim medijima. Ako želite početi pisati, pronaći formu koja vam najviše odgovara ili naučiti još više o pisanju – pridružite se!
KREATIVNA MREŽA – neprofitna je udruga iz Zagreba koja okuplja umjetnike iz Hrvatske i svijeta na projektima vezanim uz popularizaciju knjige, književnosti, likovne i dramske umjetnosti među širokom publikom. Povremeno imaju i radionice pisanja slikovnica pa ih pratite na njihovoj FB stranici za daljnje info.
Ilustracije Branka Hollingsworth Nara 