TRI FORMULE KAKO PISATI REČENICE U KOJE SE ČITATELJI ZALJUBLJUJU

Imaš priču koja ima početak, sredinu i kraj. Zadovoljna si, ali nekako, to još nije to. Vrijeme je da se posvetiš rečenicma!

Po šumi, širom, bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta.

Danas pada snijeg i Maca Papučarica šije papučice za djecu iz malog sela. Postavit će ih zečjom kožom da budu mekše.

Gle malu voćku poslije kiše! Puna je kapi, pa ih njiše.

Sjećaš li se još koje rečenice iz slikovnica svojeg djetinjstva?

Čitatelji vole zabavne i uzbudljive priče, ali se zaljubljuju u lijepe i snažne rečenice. Zbog lijepih, dobrih, snažnih rečenica čitatelje prožimaju emocije zbog kojih plaču, smiju se, raduju se zajedno s junacima.

Postoji mnoštvo načina da se napiše lijepa rečenica. Neki pisci dugo poliraju svoje rečenice. Važno je i da rečenice ne počinju jednako, da postoji sklad između količine dužih i kraćih rečenica, te da se, pogotovo u slikovnicama, koristi rječnik primjeren djeci i da rečenice ne budu preduge.

Neke formule pisanja dobrih rečenica:

1. FORMULA: 2,3,1

U pisanju dobrih rečenica pomaže pravilo 2,3,1. Najsnažniji dio rečenice (1) stavlja se na kraj, a najslabiji dio (3) u sredini rečenice. Dakle, počneš rečenicu s drugom po redu zanimljivom informacijom, zatim slijedi informacija koja je treća po važnosti i na kraju najsnažniji dio koji nas iznenadi. Tako se postiže napetost u rečenici što potiče pažnju čitatelja.

Primjer:

Dok se Petar penjao na najvišu granu, (2) svi su ga radoznalo pratili pogledima, (3) samo je Tina ljutito okrenula leđa da ga ne vidi.(1)

Za slikovnicu koja je za malu djecu, ovakva rečenica se može i treba pretvoriti u dvije ili tri rečenice, pa one mogu tvoriti dvije ili tri slike/stranice:

Petar se penjao na najvišu granu, a svi su ga radoznalo pratili pogledima. Samo mu je Tina okrenula leđa da ga ne vidi.

Pravilo vrijedi i za kraće rečenice, dakle 2,1, gdje manje važna informacije dolazi prva, a važnija dolazi zadnja.

Na primjer umjesto:

Ivan je ugledao veliki zeleni balon kad je otvorio prozor.

napravi dramatičniju rečenicu:

Kad je otvorio prozor (2), Ivan je ugledao veliki zeleni balon(1).

2. FORMULA: PRODUBLJIVANJE

Drugi način na koji možeš napraviti zanimljivu rečenicu je da prvo kažeš glavnu informaciju, a u nastavku rečenice ju opisuješ, produbljuješ saznanje o prvom dijelu:

Ušli su u kolibicu, u njezinu toplu unutrašnjost, u mirisnu tišinu, u sigurnost bakine kuhinjice.

3. FORMULA: ZAVISNA REČENICA – SNAŽNA REČENICA

Umjesto da pišeš samostalne rečenice kojima nešto obznanjuješ, da bi privukla čitatelja, bolje napiši zavisnu rečenicu. Zavisna rečenica djeluje nezavršeno i automatski traži pažnju čitatelja, pa se tako dobija napetost u pripovijedanju. Nakon nje, kao naglasak upotrijebi jednu samostalnu snažnu rečenicu tako da zadržiš pažnju na bitnoj informaciji.

Na primjer umjesto:

Lena je pojela doručak i odnijela mlijeko u frižider na kojem je bila mamina poruka.

probaj:

Nakon što je pojela doručak, Lena je odnijela mlijeko u frižider. Na vratima ju je čekala mamina poruka.

Vježba:

Poigraj se svojim rečenicama isprobavajući tri formule. Naravno, ponekad to ne funkcionira, ali probaj napraviti dramatičnije rečenice kako bi postigla napetost i zadržala pažnju čitatelja…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s