TRI FORMULE KAKO PISATI REČENICE U KOJE SE ČITATELJI ZALJUBLJUJU

Imaš priču koja ima početak, sredinu i kraj. Zadovoljna si, ali nekako, to još nije to. Vrijeme je da se posvetiš rečenicma!

Po šumi, širom, bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta.

Danas pada snijeg i Maca Papučarica šije papučice za djecu iz malog sela. Postavit će ih zečjom kožom da budu mekše.

Gle malu voćku poslije kiše! Puna je kapi, pa ih njiše.

Sjećaš li se još koje rečenice iz slikovnica svojeg djetinjstva?

Čitatelji vole zabavne i uzbudljive priče, ali se zaljubljuju u lijepe i snažne rečenice. Zbog lijepih, dobrih, snažnih rečenica čitatelje prožimaju emocije zbog kojih plaču, smiju se, raduju se zajedno s junacima.

Postoji mnoštvo načina da se napiše lijepa rečenica. Neki pisci dugo poliraju svoje rečenice. Važno je i da rečenice ne počinju jednako, da postoji sklad između količine dužih i kraćih rečenica, te da se, pogotovo u slikovnicama, koristi rječnik primjeren djeci i da rečenice ne budu preduge.

Neke formule pisanja dobrih rečenica:

1. FORMULA: 2,3,1

U pisanju dobrih rečenica pomaže pravilo 2,3,1. Najsnažniji dio rečenice (1) stavlja se na kraj, a najslabiji dio (3) u sredini rečenice. Dakle, počneš rečenicu s drugom po redu zanimljivom informacijom, zatim slijedi informacija koja je treća po važnosti i na kraju najsnažniji dio koji nas iznenadi. Tako se postiže napetost u rečenici što potiče pažnju čitatelja.

Primjer:

Dok se Petar penjao na najvišu granu, (2) svi su ga radoznalo pratili pogledima, (3) samo je Tina ljutito okrenula leđa da ga ne vidi.(1)

Za slikovnicu koja je za malu djecu, ovakva rečenica se može i treba pretvoriti u dvije ili tri rečenice, pa one mogu tvoriti dvije ili tri slike/stranice:

Petar se penjao na najvišu granu, a svi su ga radoznalo pratili pogledima. Samo mu je Tina okrenula leđa da ga ne vidi.

Pravilo vrijedi i za kraće rečenice, dakle 2,1, gdje manje važna informacije dolazi prva, a važnija dolazi zadnja.

Na primjer umjesto:

Ivan je ugledao veliki zeleni balon kad je otvorio prozor.

napravi dramatičniju rečenicu:

Kad je otvorio prozor (2), Ivan je ugledao veliki zeleni balon(1).

2. FORMULA: PRODUBLJIVANJE

Drugi način na koji možeš napraviti zanimljivu rečenicu je da prvo kažeš glavnu informaciju, a u nastavku rečenice ju opisuješ, produbljuješ saznanje o prvom dijelu:

Ušli su u kolibicu, u njezinu toplu unutrašnjost, u mirisnu tišinu, u sigurnost bakine kuhinjice.

3. FORMULA: ZAVISNA REČENICA – SNAŽNA REČENICA

Umjesto da pišeš samostalne rečenice kojima nešto obznanjuješ, da bi privukla čitatelja, bolje napiši zavisnu rečenicu. Zavisna rečenica djeluje nezavršeno i automatski traži pažnju čitatelja, pa se tako dobija napetost u pripovijedanju. Nakon nje, kao naglasak upotrijebi jednu samostalnu snažnu rečenicu tako da zadržiš pažnju na bitnoj informaciji.

Na primjer umjesto:

Lena je pojela doručak i odnijela mlijeko u frižider na kojem je bila mamina poruka.

probaj:

Nakon što je pojela doručak, Lena je odnijela mlijeko u frižider. Na vratima ju je čekala mamina poruka.

Vježba:

Poigraj se svojim rečenicama isprobavajući tri formule. Naravno, ponekad to ne funkcionira, ali probaj napraviti dramatičnije rečenice kako bi postigla napetost i zadržala pažnju čitatelja…

ŽELIŠ NAPISATI TU PRIČU, ALI IMAŠ BLOKADU?

Imaš likove, imaš ideju o kojoj želiš pisati, otvoriš praznu stranicu svoje nove prekrasne bilježnice, kreneš pisati i… ništa!

Strah od praznog papira

Prve priče ponekad se čvrsto drže za nas i ne žele izaći na papir tako lako.

Strah od prazne stranice lako te obuzme, pogotovo ako je to prva stranica lijepe bilježnice koju si pomno birala i skupo platila. Kovitlaju se riječi, naviru slike, ali nikako da se koja prelije na papir. Jer kako znaš da je ta riječ baš najbolja za početak? I tako propustiš inspiraciju i vrijeme je da nazoveš prijateljicu, provjeriš email, popiješ još jednu kavu…. Još jedno jutro protraćeno zbog straha od prazne stranice.

Perfekcionizam i blokada

Ponekad smo prestroge prema sebi ili se uzimamo preozbiljno. U oba slučaja, blokada nastaje jer smo koncentrirane na sebe kako nas vide drugi, na SLIKU o sebi. Mislimo, ako to napišem šta će reći mama? ili smijet će mi se partner… Ako ti se to događa prečesto, vježbaj samosvjesnost i meditiraj. Podsjećaj se da ispod ega postoji ooooogromman dio tebe koja je kreativna, jedinstvena i dovoljna takva kakva jest.

Ili ipak samo neiskustvo…

Ako više voliš pisati rukom nego tipkati na računalu, predlažim da ne kupuješ skupe bilježnice za zapisivanje svojih priča. Ja često koristim stare dnevnike (s datumima od prije pet, šest godina). Radije kupi bilježnicu u supermarketu za dvije kune. U jeftinu bilježnicu na prvu stranu napiši svoje ime prezime (ili neko svoje umjetničko ime!) i čemu služi bilježnica. Tako ćeš odagnati strah od prazne bilježnice:). Možeš kupiti i nekoliko takvih bilježnica, pa ih postavi po cijelom stanu da ti budu pri ruci kad ti neka ideja padne na pamet.

Skiciranje priče

Na treću stranu bilježnice na brzinu zapiši što ti je ideja i kamo vodi. Možeš pisati kao da nekom djetetu objašnjavaš svoju priču.

Na primjer:

Djevojčica Maja se boji spuštati niz tobogan i zbog toga je tužna. Svi prijatelji se spuštaju i uživaju u igri, ali ona se ne usudi. Postoji prijatelj koji je bodri, postoji zločesta mačka koja joj se ruga, postoji ujak koji joj pomaže da prebrodi strah. Nakon nekoliko pokušaja i odustajanja ipak na kraju dana pobijedi strah i spusti se. Svi su sretni, a zločesta mačka kaže: “Znala sam da ona to može!”

Sad si priču namamila da ti priđe i već ti jede iz ruke.

Zato odmah:

  • Kreni u razradu – raspiši skicu uz detalje.
  • Sjeti se da je trebaš smjestiti u 11 ili 15 slika
  • Drži se početne skice da ne odlutaš u neku novu priču.
  • Nakon toga ćeš ispolirati rečenice (ali o lijepim i snažnim rečenicama drugi put:).

A što s lijepim i skupim bilježnicama?

U takve možeš zapisivati lijepe riječi i rečenice na koje naiđeš u toku dana, dok čitaš ili slušaš glazbu, dok hodaš gradom i slušaš prolaznike, dok si u parku okružena dječjim cikom…

Prijedlog:

Nabavi bilježnicu i u nju zapisuj ideje koji ti padnu na pamet tokom dana. To može biti jedna riječ koja te se dojmila, koju si čula u dućanu, to može biti neka situacija koju si videla na ulici, to može biti neki zvuk neki miris ili nešto iz tvoje glave što ti ne da mira.

Počni zapisivati svakodnevno i vidjet ćeš, na kraju mjeseca imaćeš malu škrinjicu blaga i nikad ti neće ponestati ideja.

Prijedlog:

Nabavi nekoliko malih bilježnica ili velikih, ili to mogu biti notesi. Stavi ih na nekoliko mjesta u prostor u kojem boraviš. Tako će ti uvjek biti neki od njih pri ruci kad poželiš zapisati svoje ideje.

Sretno i javi kako ide!

Kako izgledaju moje bilježnice za pisanje:

4 NAJČEŠĆA LIKA U PRIČI ZA SLIKOVNICU

KAKO STVORITI ZANIMLJIVE LIKOVE U SVOJOJ PRIČI

Likovi u slikovnici se pamte cijeli život. Ježurka Ježić, maca Papučarica, Grga Čvarak – svi su nam oni ostali u sjećanju jer su po nečemu posebni.

Kad stvaraš svoje likove, želiš da odskaču od svakodnevnih likova, da budu pamtljivi, da se dijete želi poistovjetiti s njima. To možeš izvesti tako da svom liku daš neku neobičnu osobinu.

Neka lik žarko želi nešto nedostižno ili u priči prolazi kroz preobrazbu. Gurni svoje likove preko granice, pretjeraj u nekoj njihovoj osobini ili žudnji…

Primjer

  • Dječak Lovro ima sedam godina, smeđu kosu i nosi naočale, a može i pričati sa životinjama.
  • Mrav Mirko zaljubio se u žirafu Žarku.
  • Magarčić Drago želi postati pijanist.

Ilustracija iz knjige Pijanist mago Drago, Marijane Križanić, Iris Illyrica 2021.

Koliko je likova potrebno imati u priči?

4 najčešća lika koji su dobrodošli u svakoj dječjoj priči:

1. GLAVNI LIK – u slikovnicama je najčešće glavni lik dijete ili neka životinja

2. MENTOR – savetnik glavnog lika. To može biti djed, knjižničarka, dobra bila ili neka životinja…

3. NAJBOLJI PRIJATELJ – lik koji će s glavnim likom proći dobro i loše. Može biti brat, prijatelj, kućni ljubimac…

4. NEGATIVAC – lik koji se suprotstavlja glavnom liku ili mu radi probleme. Može biti nasilnik u školi, odrasla osoba ili čak prijatelj koji razmišlja drugačije.

  • U slikovnicama je dovoljno imati samo nekoliko likova. Puno likova zbunjuje čitatelja ali i razvodnjuje priču.
  • Likove opisuj kroz njihove postupke, fizički opis možeš ostaviti ilustratoru. Dopusti i njemu/njoj da uživa stvarajući priču. Tako ćeš i ti dobiti novo iskustvo svoje priče:)
  • Izbaci sve nepotrebne likove čak i ako su genijalni i smiješni ili za njih imaš prekrasne rečenice. Sačuvaj ih za neku novu priču!
  • Stvori zanimljive likove. Možda će se negativac pokajati, možda će djed dati totalno loš savjet, možda će prijatelj postati neprijatelj.
  • Neka se likovi u priči pojavljuju od početka. Neka se baka pojavi i na početku i u sredini i na kraju priče, a vjerni pas neka ide kroz dogodovštine s glavnim likom kroz cijelu knjigu. Stvori samo bitne likove za priču i neka budu prisutni kroz cijelu knjigu.

Provjeri svoje likove odgovaranjem na ova pitanja. Svako odgovoreno pitanje nosi jedan bod.
(napisao John Matthew Fox, urednik dječjih knjiga):

NAPIŠI PRIČU ZA SLIKOVNICU U 3 KORAKA

Imaš priču koju pričaš svom djetetu i želiš od nje napraviti slikovnicu?
U tri koraka možeš doći bliže svojem cilju – VLASTITOJ slikovnici!

Kako od teksta stvoriti slikovnicu?

Je li svaki tekst pogodan za slikovnicu?

Slikovnice su namenjene najmlađim čitateljima koji još ni ne znaju čitati. Njima čitaju mame, tate, bake i djedovi, tete ili ujaci. Slikovnica slikom priča priču i tekstovi slikovnice su kraći – svaka rečenica i riječ ima svoju funkciju. Zbog toga što su napisane jednostavnim jezikom da ga razumije malo dijete i zato što imaju malo teksta, slikovnice se čine jednostavnom formom. Što nije točno. Duljina teksta u slikovnicama zavisi o dobi djece kojoj se obraća i može biti do 200 riječi za 0-3 godine pa do 600 – 1000 riječi u slikovnici za djecu 4-8 godina.

1. Kraćenje i poliranje teksta

Kad pišemo slikovnicu, tekst koji želimo oslikati sigurno ćemo morati kratiti. Reduciranje je ključno i ja bih ga usporedila s obrezivanjem ruža – što više obrežemo ružin grm u rano proljeće, veći nas užitak u njegovom cvatu očekuje ljeti. Naravno, skraćivanjem teksta ne smijemo izgubiti smisao i ideju. U ovom procesu imamo priliku i polirati rečenice. Izbacimo sve riječi koje su preteške uzrast kojem se obraćamo. Pazimo da ne koristimo neku riječ više od jedanput ako je to moguće, već pronađemo sinonim. Napravimo rečenice koje su harmonične, lijepe, slikovite…

Primjer

Dječak Tonči je velikim brzinom ušao u kuhinju i podigao jako vrući poklopac.

Tonči je uletio u kuhinju i podigao užareni poklopac.

2. Formatiranje

Formatiranje znači prilagođavanje teksta broju stranica.
Jednom kad reduciramo tekst u smislenu cjelinu predstoji nam podjela na slike. Ovaj dio kod iskusnijih autora odvija se već u prvom dijelu, automatski. Važno je pratiti format knjige, odnosno broj stranica knjige.

Slikovnice u Hrvatskoj imaju 32 odnosno 24 stranica (zbog tehničko-ekonomskih razloga). Slika se nalazi na dvije stranice (tzv. duplerica) što znači da će u slikovnici od 32 stranice biti 15 slika plus jedna stranica za početak (naslov) i jedna stranica za kolofon (ili impresum – podaci o nakladnniku, nakladi, tiskari, cip zapis…). U slučaju tiska na 24 stranice, priču dijelimo u 11 slika plus dvije stranice. Podjela na 15, odnosno 11 slika ne mora biti definitivna. Radi ritma ili jer tekst to zahtjeva možemo duplerice podijeliti na dvije ili više slika.

Primjer

(ilustracije stranica koje sam radila za slikovnicu Ribice, morske prijateljice, Gordane Lukačić, izdavač Profil, 2015.)

Jedna ilustracija na dvije stranice (duplerica)
Dvije ilustracije na jednoj duplerici
Tri (može i više) ilustracija na jednoj duplerici

3. Ritam priče kroz sliku

Može se desiti da tekst nema dovoljno različitih slikovnih momenata, pa bi puko crtanje onog što je u tekstu moglo rezultirati monotonim ritmom i ponavljanjem slika. Dosadno!!!! Čak i najprekrasnija slika, ako je nacrtana dvaput, nije više zanimljiva.

Želimo dinamičan ritam slikovnice jer samo tako ćemo zadržati pažnju čitatelja/slušatelja. Važno je pažljivo odabrati i kompoziciju pojedine ilustracije. Ne želimo da sve slike budu u istom ambijentu ili iz istog kuta. Želimo dinamične kompozicije.

Slike pričaju priču, one moraju prve pozvati dijete na čitanje. U slici će biti još mnoštva neizrečenih detalja koji autor teksta neće izričito napisati.

Slikovnica se prvo gleda, pa onda čita, pa onda prepričava…

Primjer

Stranice iz slikovnice Ribice, morske prijateljice, Gordane Lukačić, Profil, 2015.

SLIKOVNICA PIJANIST MAGO DRAGO, Marijana Križanović

Izdavač Iris Illyrica, 2021

Mago Drago je magarčić koji obožava glazbu. Uči je predano svakodnevno uz budno oko učitelja. Mago daje sve od sebe, a kad se desi neminovna kriza, tu uskače učitelj koji razumije kad učeniku treba odmor i poticaj, udah i izdah. Zbog sve te podrške i strastvenog rada, Drago uspijeva pobijediti tremu i ostvariti uspjeh pred publikom. Priča je to o postizanju uspjeha uz marljiv rad, fokus na cilj i pametno mentorstvo.

Ilustriranje ove slikovnice je bilo zadovoljstvo, ali i izazov s obzirom da je tema glazba. Slikovnice su ples teksta (kojeg doživljavama osjetom sluha) i slike (koje doživljavamo osjetom vida). Napraviti niz slika koje prikazuju emocije nastale podražajem osjeta sluha, koje neće biti dosadne malim čitateljima i koje će tvoriti skladnu cjelinu, zahtjevalo je više promišljanja. Zato sam se posužila bojom i motivima iz biljnog svijeta, koji su već poznati djeci, ali sad dobivaju novo značenje. Mago Drago je procvjetao na svim nivoima! 🙂

Iskustvo čitanja slikovnice podijelila je Romana Ban na svojoj stranici Djeco, laku noć:

http://www.djecolakunoc.com.hr/opcenito/pijanist-mago-drago/?fbclid=IwAR0CS8Po8Sy963yAIgeE4lR_K5J-4TNDPTTHL4ecx3GxzoQofPD3fq2_zJk

Pričalica MO priča priču o magi Dragi:

Autorica Marijana Križanović priča priču o magi Dragi:

Ilustracije iz slikovnice PIJANIST MAGO DRAGO, Marijane Križanović, Iris Illyrica 2021

SLIKOVNICA PRIČA O PETRINJI, Tomislav Škrljac

Izdavač Školska knjiga, 2021.

Ova slikovnica je nastala iz želje da se pomogne obnova osnovne škole u Petrinji koja je stradala u potresima krajem 2020 i početkom 2021. Projekt je zamislio i realizirao ilustrator petrinjac Tomislav Škrljac. Napisao je tekst o povijesti Petrinje i pozvao nas je nekoliko ilustratora-stripaša kako bismo zajednički uspjeli izrealizirati ideju. Zahvalna sam mu što sam pridonijela cijeloj priči, a posebno sam sretna što me izabrao za ilustriranje naslovne stranice.
Školska knjiga je osigurala uredništvo (divna Snježana Marić), tisak i distribuciju slikovnice, tako da sav prihod od prodaje ide isključivo osnovnoj školi u Petrinji.

https://shop.skolskaknjiga.hr/prica-o-petrinji.html

https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/cjelokupan-prihod-od-prodaje-price-o-petrinji-bit-ce-uplacen-i-osnovnoj-skoli-petrinja-15074796

https://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/slikovnica-prica-o-petrinji-tomislava-skrljca-za-pomoc-ranjenom-gradu—652695.html

https://magazin.hrt.hr/price-iz-hrvatske/slikovnica-za-pomoc-u-obnovi-prve-petrinjske-osnovne-skole-1856581

PINOCCHIO, Carlo Collodi

Ilustriranje poznatih naslova je uvijek zahtjevno. Prvo, jer priču znaju svi i imaju već svoje mišljenje o njoj. Drugo, jer je ilustrirana najmanje jedanput i čitatelji već imaju slike u glavi (zamislite pčelicu Maju, ježurku Ježića ili malog princa). Treće, ja također imam sve te slike u glavi i kako god se postavim, ne mogu ih izbrisati! A moram nacrtati svoju ilustraciju, koja će čitatelja živošću povući u svijet već poznate priče. Nije lako, ali je izazovno:)
To je pretpočetak i ove knjige, Pinocchia, priče o naivnom lutku koji se ne može oduprijeti porivima koje ima svako dijete.
Čitajući knjigu nije bilo lako izbaciti iz glave Disneyevog Pinocchia kojeg od malena jedino i poznajem! (Tu sad ide i priča i o važnosti pričanja, a ne gledanja priča, kako bi se stvorile autentične slike u djetetovoj glavi, a ne da mu se nameću stereotipi odmalena. Ali o tome neki drugi put).
Zato, svaka sličnost je nenamjerna ali neminovna, koliko god se ja trudila!
Nadam se da će neki novi čitatelji uspjeti ući u priču i kroz moje slike:)

PINOCCHIO, Carlo Colodi, izdavač Školska knjiga, 2019.
urednica Miroslava Vučić

https://shop.skolskaknjiga.hr/pinocchio.html

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019
PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

https://shop.skolskaknjiga.hr/pinocchio.html

MARTINPRLJAVEUŠI

Priča

– Martine, operi uši! – čulo se iz kuće broj 17 u ulici Japanskih šljiva.

– Neću! – čuo se jednako glasan odgovor, i još:

– Neću! Neću! Neću! –

– Ma…–

Mama je nakon tog »Ma…« , kao i svakog dana, rukom posegnula za Martinom, ali joj je on, kao i svakog dana, spretno izmakao i u sljedećem trenutku je već trčao oko kuće. Kao i svakog dana, mama je trčala za njim. Prolaznici se nisu obazirali, osim onih slučajnih turista nenaviklih na neobičnu trku.

Tako je to bilo dan za danom. Mama je bezuspješno nagovrala Martina da opere uši, a Martin je uspješno odolijevao. Zatim bi mama bezuspješno posegnula za njegovim ušima, ali on bi uspješno izmakao i pobjegao na ulicu.

Cijela se obitelj okušala u lovu na Martinove uši – mama, tata, djed i baka, čak i susjedov pas Tiki. Martinova sestra Mirela jednom ga je oko kuće lovila dva sata, a cijela obitelj pokušala mu je postaviti i zasjedu. Ali svaki put je pobjegao.

Trčao bi lakoćom vjetra, a posljedice toga bile su sljedeće:

svi su ga zvali »Martinprljaveuši«, a zauzvrat je bio najbrži trkač u školi. Uskoro i u gradu. A u četvrtom razredu već je trčao maratone po svim glavnim gradovima!

Čak je i njegova obitelj imala koristi od te ružne navike nepranja ušiju. Svi su bili mršavi i u dobroj formi!

A u Martinovim ušima skupljala se prljavština. Bilo je tu svega: obične prašine iz njegove ulice, pijeska s plaže sakupljenog na ljetovanju na Korčuli, zrnaca zemlje sa slavonskih ravnica, sjemenki šuma Gorskog Kotara, kamenčića ličkih puteljaka kojima je Martin trčao upornošću savanskih gazela…

Međutim, jednog proljeća iznenada se sve promijenilo.

Martin se zaljubio!

Jednog je dana bježao od tate koji ga je lovio. Tako bježeći, protutnjao je pored školskog autobusa u kojem je sjedila nova učenica. Nježno mu se osmjehnula, jer ipak se mora priznati, Martin je bio zgodan dječak, naročito od toliko sporta.

Smiješak se zabio Martinu u oko poput male bubice i on je zastao potpuno zbunjen i zaboravio zašto trči!

I tata je zastao potpuno zbunjen i zaboravio uhvatiti Martina!

Od toga dana Martin je jutra provodio dotjerujući se i, nećete vjerovati, PERUĆI UŠI. Jedva bi ga istjerali iz kupaonice, a tada bi trkom kretao put škole, obavezno prestižući školski autobus! U trenutku prolaska pokraj autobusa, krajičkom bi oka hvatao bljeskove smješka tajanstvene djevojčice.

Mogli biste pomisliti: »Napokon, mali je postao normalan!«

Ali grdno biste se prevarili!

Martinove uši su ipak jedne posebne uši. Godinama se u njima taložio sloj na sloj prašine, mrvica, raznih sitnih buba, kojekakvih sjemenki, čak jedna gujavica, a da ne pričam o žutoj smjesi i koja se luči sama od sebe u svačijim ušima, pa tako i u Martinovim. Vrijeme je napravilo svoje, pa tako i u ovom slučaju – svaki bi vrsniji vrtlar poželio takvu zemlju kakvu su proizvodile Martinove uši! A toga kobnoga proljeća, tu istu zemlju, Martin je počeo zalijevati. Obilno, Prekomjerno. A sve u želji da bude lijep.

No, što da vam pričam! Zasadite u čaši sa zemljom zrno graha i pomalo ga zalijevajte nekoliko dana. E, pa poput graha u čaši, tako je bilo i sa sjemenkama u Martinovim ušima – počele su klijati!

Martina je svrbjelo, ali je uporno prao uši, zalizivao kosu i još upornije prestizao školski autobus. Dok jednog dana, u žaru trčanja, nije natrčao na nju – svoju tajanstvenu simpatiju!

Zdravo! Ja sam Sanja! – rekla je djevojčica Martinu kojemu se lice oblilo crvenom bojom maka prije nego se uspio snaći.

Zdravo! Ja sam Martinprljaveuši…ovaj, nisu mi prljave uši… mislim, sad ih perem svakodnevno… hoću reći, prije ih baš nisam prao, pa… – Oh, uh, ah pomislio je još jer se sav jadan ustrtario.

Sanja se samo slatko nasmiješila i rekla: – Pa, Martine, vidimo se sutra poslije škole. U slastičarnici na uglu.

A Martinu je od toga srce triput tako jako poskočilo da je jedna mala sjemenka maka od radosti procvala!

Oh, ljudi moji! Sada je Martinu iz njegovog lijevog uha (onog bližeg srcu) provirivao nježan cvjetić crvenog poljskog maka!

I ne samo on, sljedećeg je dana procvao i jedan zlaćani maslačak u desnom uhu. A do kraja tjedna i cijeli jedan rukohvat sićanih tratinčica! Bila je tu i jedna maćuhica, jedan ponosni neven i jedan prkosni prkos! Ali, zacijelo najveće iznenađenje je bila prekrasna mirisna narančasta ruža penjačica!

Martinu se smiješila budućnost sretnog cvjećara!

A Sanja? Sanja je od toga dana bila Martinova i Martin je bio Sanjin. Ona je voljela njegov cvjetni izgled, a on je volio nju!

I sretno i cvjetno su živjeli još dugo, dugo!