TRI FORMULE KAKO PISATI REČENICE U KOJE SE ČITATELJI ZALJUBLJUJU

Imaš priču koja ima početak, sredinu i kraj. Zadovoljna si, ali nekako, to još nije to. Vrijeme je da se posvetiš rečenicma!

Po šumi, širom, bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta.

Danas pada snijeg i Maca Papučarica šije papučice za djecu iz malog sela. Postavit će ih zečjom kožom da budu mekše.

Gle malu voćku poslije kiše! Puna je kapi, pa ih njiše.

Sjećaš li se još koje rečenice iz slikovnica svojeg djetinjstva?

Čitatelji vole zabavne i uzbudljive priče, ali se zaljubljuju u lijepe i snažne rečenice. Zbog lijepih, dobrih, snažnih rečenica čitatelje prožimaju emocije zbog kojih plaču, smiju se, raduju se zajedno s junacima.

Postoji mnoštvo načina da se napiše lijepa rečenica. Neki pisci dugo poliraju svoje rečenice. Važno je i da rečenice ne počinju jednako, da postoji sklad između količine dužih i kraćih rečenica, te da se, pogotovo u slikovnicama, koristi rječnik primjeren djeci i da rečenice ne budu preduge.

Neke formule pisanja dobrih rečenica:

1. FORMULA: 2,3,1

U pisanju dobrih rečenica pomaže pravilo 2,3,1. Najsnažniji dio rečenice (1) stavlja se na kraj, a najslabiji dio (3) u sredini rečenice. Dakle, počneš rečenicu s drugom po redu zanimljivom informacijom, zatim slijedi informacija koja je treća po važnosti i na kraju najsnažniji dio koji nas iznenadi. Tako se postiže napetost u rečenici što potiče pažnju čitatelja.

Primjer:

Dok se Petar penjao na najvišu granu, (2) svi su ga radoznalo pratili pogledima, (3) samo je Tina ljutito okrenula leđa da ga ne vidi.(1)

Za slikovnicu koja je za malu djecu, ovakva rečenica se može i treba pretvoriti u dvije ili tri rečenice, pa one mogu tvoriti dvije ili tri slike/stranice:

Petar se penjao na najvišu granu, a svi su ga radoznalo pratili pogledima. Samo mu je Tina okrenula leđa da ga ne vidi.

Pravilo vrijedi i za kraće rečenice, dakle 2,1, gdje manje važna informacije dolazi prva, a važnija dolazi zadnja.

Na primjer umjesto:

Ivan je ugledao veliki zeleni balon kad je otvorio prozor.

napravi dramatičniju rečenicu:

Kad je otvorio prozor (2), Ivan je ugledao veliki zeleni balon(1).

2. FORMULA: PRODUBLJIVANJE

Drugi način na koji možeš napraviti zanimljivu rečenicu je da prvo kažeš glavnu informaciju, a u nastavku rečenice ju opisuješ, produbljuješ saznanje o prvom dijelu:

Ušli su u kolibicu, u njezinu toplu unutrašnjost, u mirisnu tišinu, u sigurnost bakine kuhinjice.

3. FORMULA: ZAVISNA REČENICA – SNAŽNA REČENICA

Umjesto da pišeš samostalne rečenice kojima nešto obznanjuješ, da bi privukla čitatelja, bolje napiši zavisnu rečenicu. Zavisna rečenica djeluje nezavršeno i automatski traži pažnju čitatelja, pa se tako dobija napetost u pripovijedanju. Nakon nje, kao naglasak upotrijebi jednu samostalnu snažnu rečenicu tako da zadržiš pažnju na bitnoj informaciji.

Na primjer umjesto:

Lena je pojela doručak i odnijela mlijeko u frižider na kojem je bila mamina poruka.

probaj:

Nakon što je pojela doručak, Lena je odnijela mlijeko u frižider. Na vratima ju je čekala mamina poruka.

Vježba:

Poigraj se svojim rečenicama isprobavajući tri formule. Naravno, ponekad to ne funkcionira, ali probaj napraviti dramatičnije rečenice kako bi postigla napetost i zadržala pažnju čitatelja…

ŽELIŠ NAPISATI TU PRIČU, ALI IMAŠ BLOKADU?

Imaš likove, imaš ideju o kojoj želiš pisati, otvoriš praznu stranicu svoje nove prekrasne bilježnice, kreneš pisati i… ništa!

Strah od praznog papira

Prve priče ponekad se čvrsto drže za nas i ne žele izaći na papir tako lako.

Strah od prazne stranice lako te obuzme, pogotovo ako je to prva stranica lijepe bilježnice koju si pomno birala i skupo platila. Kovitlaju se riječi, naviru slike, ali nikako da se koja prelije na papir. Jer kako znaš da je ta riječ baš najbolja za početak? I tako propustiš inspiraciju i vrijeme je da nazoveš prijateljicu, provjeriš email, popiješ još jednu kavu…. Još jedno jutro protraćeno zbog straha od prazne stranice.

Perfekcionizam i blokada

Ponekad smo prestroge prema sebi ili se uzimamo preozbiljno. U oba slučaja, blokada nastaje jer smo koncentrirane na sebe kako nas vide drugi, na SLIKU o sebi. Mislimo, ako to napišem šta će reći mama? ili smijet će mi se partner… Ako ti se to događa prečesto, vježbaj samosvjesnost i meditiraj. Podsjećaj se da ispod ega postoji ooooogromman dio tebe koja je kreativna, jedinstvena i dovoljna takva kakva jest.

Ili ipak samo neiskustvo…

Ako više voliš pisati rukom nego tipkati na računalu, predlažim da ne kupuješ skupe bilježnice za zapisivanje svojih priča. Ja često koristim stare dnevnike (s datumima od prije pet, šest godina). Radije kupi bilježnicu u supermarketu za dvije kune. U jeftinu bilježnicu na prvu stranu napiši svoje ime prezime (ili neko svoje umjetničko ime!) i čemu služi bilježnica. Tako ćeš odagnati strah od prazne bilježnice:). Možeš kupiti i nekoliko takvih bilježnica, pa ih postavi po cijelom stanu da ti budu pri ruci kad ti neka ideja padne na pamet.

Skiciranje priče

Na treću stranu bilježnice na brzinu zapiši što ti je ideja i kamo vodi. Možeš pisati kao da nekom djetetu objašnjavaš svoju priču.

Na primjer:

Djevojčica Maja se boji spuštati niz tobogan i zbog toga je tužna. Svi prijatelji se spuštaju i uživaju u igri, ali ona se ne usudi. Postoji prijatelj koji je bodri, postoji zločesta mačka koja joj se ruga, postoji ujak koji joj pomaže da prebrodi strah. Nakon nekoliko pokušaja i odustajanja ipak na kraju dana pobijedi strah i spusti se. Svi su sretni, a zločesta mačka kaže: “Znala sam da ona to može!”

Sad si priču namamila da ti priđe i već ti jede iz ruke.

Zato odmah:

  • Kreni u razradu – raspiši skicu uz detalje.
  • Sjeti se da je trebaš smjestiti u 11 ili 15 slika
  • Drži se početne skice da ne odlutaš u neku novu priču.
  • Nakon toga ćeš ispolirati rečenice (ali o lijepim i snažnim rečenicama drugi put:).

A što s lijepim i skupim bilježnicama?

U takve možeš zapisivati lijepe riječi i rečenice na koje naiđeš u toku dana, dok čitaš ili slušaš glazbu, dok hodaš gradom i slušaš prolaznike, dok si u parku okružena dječjim cikom…

Prijedlog:

Nabavi bilježnicu i u nju zapisuj ideje koji ti padnu na pamet tokom dana. To može biti jedna riječ koja te se dojmila, koju si čula u dućanu, to može biti neka situacija koju si videla na ulici, to može biti neki zvuk neki miris ili nešto iz tvoje glave što ti ne da mira.

Počni zapisivati svakodnevno i vidjet ćeš, na kraju mjeseca imaćeš malu škrinjicu blaga i nikad ti neće ponestati ideja.

Prijedlog:

Nabavi nekoliko malih bilježnica ili velikih, ili to mogu biti notesi. Stavi ih na nekoliko mjesta u prostor u kojem boraviš. Tako će ti uvjek biti neki od njih pri ruci kad poželiš zapisati svoje ideje.

Sretno i javi kako ide!

Kako izgledaju moje bilježnice za pisanje:

4 NAJČEŠĆA LIKA U PRIČI ZA SLIKOVNICU

KAKO STVORITI ZANIMLJIVE LIKOVE U SVOJOJ PRIČI

Likovi u slikovnici se pamte cijeli život. Ježurka Ježić, maca Papučarica, Grga Čvarak – svi su nam oni ostali u sjećanju jer su po nečemu posebni.

Kad stvaraš svoje likove, želiš da odskaču od svakodnevnih likova, da budu pamtljivi, da se dijete želi poistovjetiti s njima. To možeš izvesti tako da svom liku daš neku neobičnu osobinu.

Neka lik žarko želi nešto nedostižno ili u priči prolazi kroz preobrazbu. Gurni svoje likove preko granice, pretjeraj u nekoj njihovoj osobini ili žudnji…

Primjer

  • Dječak Lovro ima sedam godina, smeđu kosu i nosi naočale, a može i pričati sa životinjama.
  • Mrav Mirko zaljubio se u žirafu Žarku.
  • Magarčić Drago želi postati pijanist.

Ilustracija iz knjige Pijanist mago Drago, Marijane Križanić, Iris Illyrica 2021.

Koliko je likova potrebno imati u priči?

4 najčešća lika koji su dobrodošli u svakoj dječjoj priči:

1. GLAVNI LIK – u slikovnicama je najčešće glavni lik dijete ili neka životinja

2. MENTOR – savetnik glavnog lika. To može biti djed, knjižničarka, dobra bila ili neka životinja…

3. NAJBOLJI PRIJATELJ – lik koji će s glavnim likom proći dobro i loše. Može biti brat, prijatelj, kućni ljubimac…

4. NEGATIVAC – lik koji se suprotstavlja glavnom liku ili mu radi probleme. Može biti nasilnik u školi, odrasla osoba ili čak prijatelj koji razmišlja drugačije.

  • U slikovnicama je dovoljno imati samo nekoliko likova. Puno likova zbunjuje čitatelja ali i razvodnjuje priču.
  • Likove opisuj kroz njihove postupke, fizički opis možeš ostaviti ilustratoru. Dopusti i njemu/njoj da uživa stvarajući priču. Tako ćeš i ti dobiti novo iskustvo svoje priče:)
  • Izbaci sve nepotrebne likove čak i ako su genijalni i smiješni ili za njih imaš prekrasne rečenice. Sačuvaj ih za neku novu priču!
  • Stvori zanimljive likove. Možda će se negativac pokajati, možda će djed dati totalno loš savjet, možda će prijatelj postati neprijatelj.
  • Neka se likovi u priči pojavljuju od početka. Neka se baka pojavi i na početku i u sredini i na kraju priče, a vjerni pas neka ide kroz dogodovštine s glavnim likom kroz cijelu knjigu. Stvori samo bitne likove za priču i neka budu prisutni kroz cijelu knjigu.

Provjeri svoje likove odgovaranjem na ova pitanja. Svako odgovoreno pitanje nosi jedan bod.
(napisao John Matthew Fox, urednik dječjih knjiga):