Slikovnica Vesele torbice

Slika, priča, pjesma i happy end

Tekst: Silvija Šesto
Ilustracije: Branka Hollingsworth Nara
Naklada Semafora

slikovnicu možeš kupiti na ovom linku: https://semafora.hr/?s=vesele+torbice

Ova slikovnica je slikovnički mjuzikl, jer sadrži nekoliko songove, a pisana je u takvoj formi da se lako može pretočiti u predstavu.

Slikovnica Vesele torbice je priča s neobičnim likovima – torbice koje žive u jednom dućanu. Ipak, priča je to o prijateljstvu, prihvaćanju i pomagannju u nevolji. Glavni likovi su mala torbica koju je izgubila njezina mala vlasnica. Obje pate, ali priča prati malenu torbicu koja se preko noći našla u nepoznatom dućanu. Srećom, u dućanu su druge torbe i torbice koje shvaćaju nevolju malene izgubljenice, te joj odlučuju biti moralna podrška – pjevaju, plešu i zabavljaju se cijele noći kako bi vrijeme tuge prošlo brže. Ujutro se stvar raspliće i svi su dalje živjeli sretno uz zvukove vesele glazbe:).

U priči Vesele torbice ima puno dijaloga u kojem se prepričavaju neki drugi događaji – priča unutar priče. To sam riješila upotrebom oblačića:

Nizanjem malih kadrova na jednoj stranici:

I slikom u pozadini glavne radnje:

Radnja priče se dešava u jednoj noći, pa su ilustracije u tamnijim bojama, s dosta crne u pozadini. Rijetko imam priliku raditi s tim bojama i bio je pravi gušt, jer osobno volim sve te tamne boje. Često ih izabirem kad kupujem odjeću.

Slikovnica kao predložak za predstavu.

Slikovnica Vesele torbice je namjenjena djeci od 6 do 10 god.

Slikovnica VESELE TORBICE Silvija Šesto, Naklada Semafora 2021.

Slikovnicu možeš kupiti u svim boljim knjižarama ili online na ovom linku:

https://semafora.hr/?s=vesele+torbice

Nezaboravni likovi i kako ih nacrtati

Ilustratorovi trikovi

Slikovnice su mjesto gdje caruje mašta. Pisac i ilustrator stvaraju slike koje mogu biti nevjerojatne, a opet, savršeno logične unutar korica slikovnica. Jedan od elemenata koji pridonosi čaroliji priče su i likovi. Kod slikovnica je super to što likovi zaista mogu biti potpuno nestvarni – od dječaka koji leti kao ptica ili žirafe u čizmama koja svira violinu, do kućice u cvjetnoj haljini i šeširom ili Bijesa s crvenim očima koji liže ljute lizalice…

Čak i ne baš zanimljiva tema, može postati super zabavna ako su likovi neobični, pa tako, ako nemaš inspiraciju o čemu pisati, kreni od osmišljavanja likova – oni ti mogu sami ispričati svoje priče!

Kakvi sve likovi mogu biti u slikovnicama?

1. Životinje

ŽINKO U ŠKOLI, Željka Horvat Vukelja, B.H.Nara

Djeca obožavaju životinje, pogotovo mladunce, pa izbor životinja za glavne likove može biti pun pogodak. Postoje razdoblja kad su neke životinje popularnije, na primjer, pingvini, dinosauri ili sove, ali općenito uzeti za likove životinjice je izvrstan odabir. Pritom ne moraš pratiti osobine životinja koje znamo iz basni, jer stvaramo svoj novi svijet. Također, takvi likovi mogu isto biti neobični. Iako zadržavaju izgled životinje, krzno im može biti neobične boje, mogu nositi naočale i šešire, mogu hodati na dvije noge, ići u trgovinu, jesti špagete i sladoled…

2. Vozila

LITTLE BLUE TRUCK, Alice Schretle, Jill McElmurry

Nisu sva djeca zainteresirana za plišane životinjice. Ima ih koji obožavaju traktore, kamione, aute i bagere. Najdraža knjiga mojeg sina kad je imao dvije godine, bila je LITTLE BLUE TRUCK. Vozila i strojevi su izvrsni likovi. Pri tom im daj neke ljudske osobine i puf! eto zanimljivog lika!

3. Čudovišta i bajkovita bića, ili vanzemaljci

Potpuno izmišljena bajkovita bića poput vila, vilenjaka, zmajeva ili čak čudovišta također dobro pašu u dječje slikovnice. Ali, strašne likove izbjegavaj u slikovnicama za jako malu djecu. Neka zmajevi i čudovišta ipak budu simpatični barem do djetetove 7 godine. Djeca trebaju vjerovati svijetu da bi se osjećala sigurnima u njemu i tako stvorila svoj zdravi unutarnji svijet u koji se uvijek mogu vratiti u teškim trenucima.

GRUBZON (The Gruffalo), Julia Donaldson, Axel Scheffler

4. Likovi djece

Ako je lik u slikovnici dijete, mali čitatelj/slušatelj će se lako poistovjetiti s njim. Izbor dijeteta kao glavnog protagonista u slikovnici je učinkovito u edukativnim slikovnicama, jer se dijete može lako poistovijetiti s likom. Međutim, nema strogih pravila jer se radi o kreativnom poslu gdje je sve moguće (npr. serija edukativnih slikovnica o osvještavanju osjećaja kod djece koje je nacrtala sjajna Jelena Brezovec).

TOLE, RANC I JA, Julijana Adamović, B.H.Nara


5. Ostalo

I najzad, likovi mogu biti i nežive stvari i pojave, poput oblaka (Oblak u žutom kaputu, Nikolina Manojlović Vračar, Jelena Brezovec), drveta (Priča o plavom stablu, Anita Kojundžić Smolčić, Hana Lukas Midžić), vode u slikovnici Tajne i zgode nestašne vode (Aljoša Vuković, B.H.Nara) ili torbica u slikovnici VESELE TORBICE, Silvije Šesto.

OBLAK U ŽUTOM KAPUTU, Nikolina Manojlović Vračar, Jelena Brezovec
Priča o plavom stablu, Anita Kojundžić Smolčić, Hana Lukas Midžić
Tajne i zgode nestašne vode, Aljoša Vuković, B.H.Nara
VESELE TORBICE, Silvija Šesto, B.H.Nara

Kakav god lik želiš napraviti, oživi ga dovoljno da dijete suosjeća s njim, želi mu pomoći ili se može poistovjetiti s njim. Neka tvoj lik prođe kroz transformaciju. Na početku priče lik ima nepremostiv problem koji tijekom priče uz pokušaje i pogreške, prijatelje i mentore ipak uspijeva savladati.

Djetetu je slikovnica svojevrsni priručnik za rješavanje situacije koja se opisuje u priči. Bilo da se radi o priči o prijateljstvu ili uputama kako napraviti pitu od jabuka, ili je slikovnica o prevladavanju straha od polaska u školu, djetetu slikovnica treba biti podrška u otkrivanju sebe i svijeta u koju ulazi. Ono mora vjerovati da je dobrodošlo u taj svijet i da je takvo kakvo jest upravo dovoljno dobro da bude njegov dio.

Izazov!🙂

  1. Uzmi prvu pisalicu koju nađeš, uzmi komadić papira, ubrusa ili što god imaš pri ruci (osim knjige iz knjižnice).
  2. Nacrtaj DVA lika koji su različiti karakteri, ali prijatelji.
  3. U jednoj do dvije rečenice napiši šta im se, u trenutku u kojem su nacrtani, dešava.
  4. Pošalji mi crtež da ih upoznamo!

Kako nacrtati pričanje u priči

Ilustratorovi trikovi

Ako želiš NACRTATI slikovnicu, ovaj je tekst za tebe!

Kad je prepričavanje priče u slikovnici jedini način da se objasni nešto bitno za radnju, to može predstavljati izazov za ilustratora. Kad kažem prepričana priča mislim na situaciju kad lik opisuje šta se desilo u prošlosti. Ili npr. kad prepričava san. Kako prikazati da lik priča o nečemu, a da bude vizualno zanimljivo, da ne odlutaš od glavne priče i da sve stane u jednu ilustraciju?

ilustracija iz slikovnice VESELE TORBICE, Silvija šesto, 2021.

Zapamti da čitatelju mora biti jasno da se radi o prepričavanju dok gleda sliku, osim ako se u tekstu ne želi odmah znati da je riječ o prepričavanju. To je dio druge teme crtanja slikovnica:)

Kad u tekstu imaš priču koju priča neki lik, imaš na raspolaganju barem 4 pristupa crtežu:

1. Stripovski oblačić

ilustracija iz slikovnice VESELE TORBICE, Silvija šesto, 2021.

Scenu sna ili priče koju lik priča nacrtaš u stripovskom oblačiću. Kao što se to radi u stripu. Pritom uskladi i ostale ilustracije u knjizi kako oblačić sa snom ne bi bio kao ‘prst u oko’. Usklađivanje na nivou cijele slikovnice možeš napraviti npr. tako da ćeš ponegdje nekoj ptici nacrtaš oblačić s notom, ili prolaznicima koji razgovaraju nacrtati prazni oblačić. Tako ilustracijama dodaješ i element zvuka!

2. Drugačiji stil

Nacrtaj drugu priču drugačijim stilom. Ako dijete priča priču, ona može biti nacrtana jednostavnim crtežom u stilu čiča Gliše. Ako odrasli priča priču, to može biti crtež u kojem svi nose kravate….

3. Odabir drugačije paleta boja

Ilustracija iz knjige TAJNA KRVAVOG NOSA, Z.Milčec. Ovdje sam san nacrtala u bojama palete koje koristim i za ilustriranje događaja u stvarnosti iz razloga što se san i java isprepliću na taj način da se čitatelj drži u neizvjesnosti i nisam htjela ilustracijom otkriti nešto što čitatelj treba otkriti u priči. Međutim, kad se u knjizi pojavljuje prisjećanje na događaje iz prošlosti, crtala sam u drugoj paleti.
Ilustracija iz knjige TAJNA KRVAVOG NOSA, Z.Milčec. Ilustracija koju lik prepričava a desila se davno. Nacrtana u drugoj paleti boja.

Jedan jednostavan trik je promijeniti paletu boja u drugoj priči. To je pogotovo efektno ako se priča događa u prošlosti. Ilustracija može biti i crno bijela (npr. ako se radi o nekoj ratnoj sceni) ili u smećkastim tonovima (ako baka priča svoje djetinjstvo).

4. Niz sličica

Nacrtaj prepričanu priču kroz mali strip. Ukomponiraj ga u ostatak slikovnice.

Stranica iz slikovnice TONKIN VELIKI PRIJATELJ Leonardo-Čeči Baksa

Sva 4 pristupa možeš i kombinirati ili napraviti neku svoju izvedenu verziju, jer naravno da postoji još milijun načina kako riješiti izazov zvan ‘priča u priči’. Točnije, barem onoliko koliko ima ilustratora. Ovdje su prikazana najjednostavnija rješenja koje ja koristim.

Javi mi kako ti to rješavaš! Sretno crtanje!

Kako smo radile slikovnicu ‘Cmoljac traži Bobicu’

Željka Vrbančić autorica lika buhe Cmoljca i slikovnice CMOLJAC TRAŽI BOBICU, GKSamobor 2021.

Željka Vrbančić je autorica slikovnice CMOLJAC TRAŽI BOBICU, priče o buhi Cmoljcu koja živi u knjižnici. Njegove dogodovštine djecu oduševljavaju već godinama. Cmoljac ima i svoju igru koja se igra u stvarnom prostoru gdje su igrači djeca. Ima svoj priručnik za djecu da nauče pravila ponašanja u knjižnici. Cmoljac odlazi sa Željkom u dječje vrtiće i djeci čita knjige. Djeca ga obožavaju, a njemu je drago što u njima budi ljubav prema knjigama i čitanju.

Pitala sam je svašta o slikovnici o Cmoljcu i Bobici, a i ona mene, kao ilustratoricu njezine prve slikovnice…

B: Ti si po cijele dane okružena knjigama. Spavaš li među njima kao Cmoljac? Ž: Ne. Spavam umotana u mucavu dekicu u veeelikom krevetu, a po glavi mi putuje svaštanešto, moj mozak baš i ne spava.

B: Kako to da si odlučila napisati priču o Cmoljcu i Bobici? Je li ti samo pala na pamet ili si je tražila danima, tjednima i mjesecima? Ž: Priču o Cmoljcu sam smišljala duže vrijeme, kao o poticaju dolaska u knjižnicu. Djeca se vežu uz neki njima fora lik koji je prepoznatljiv. A buha jer u knjižnici ima buha u onim duboko spremljenim starim knjigama. Bobica je istiniti događaj od ljeta, kad mi se u knjižnicu ušuljala mala crna mica, koja se baš „zalijepila“ za mene. Ona je mene našla.

B: Kako inače pišeš? Zapisuješ li ideje u prekrasnu bilježnicu ili sve držiš u glavi pa Zapisuješ na komp? Ha, ha! Nemam ti ja prekrasnu bilježnicu. Većinu imam u glavi, ali pišem po običnim malim papirićima, koje stavljam u torbu, džepove, pa selim u druge torbe, pa sve spajam i tek onda prepišem i to običnom olovkom na čisti papir. Tek na kraju ide u komp.

B: Voliš li više pričati edukativne priče ili poetske priče ili misterij ili nešto skroz deseto? Skroz deseto, volim nepatetične priče, malo otkačenije. Obožavam Oliviu Iana Falconera.

CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić

B: Cmoljac je već od prije poznati lik ali Bobica je do ove slikovnice postojala samo u tvojoj glavi. Reci mi jesi li zadovoljna kako sam je nacrtala, je li to takva mačka kakvu si zamišljala? Jesam li pogodila slike u tvojoj glavi? Ž: Jesi 100%! Inače se sad ne bi dopisivale.

B: Sad kad imaš otisnutu knjigu, osjećaš li se kao spisateljica ili kao knjižničarka ili si ti možda nešto treće u svojoj glavi? Ž: Ja sam samo knjižničarka koja ima malo luckastu glavu i koja jako uživa u Dječjoj knjižnici.

B: Što ti misliš, što čini spisateljicu? Ž: Puna glava priča, malo vrckastog jezika i cjeloživotne dječje razigranosti.

B: S koliko godina si ti počela pisati? Ž: Već dugo godina smišljam razne manje tekstove, slogane, nazive programa i ustvari ni sama ne znam koliko toga ima na lageru. Pazi sad: 1. slikovnicu napisala s 50 godina! Evo, nikad nije kasno!

B: Super kako za tebe godine nisu prepreka! Ali, vjeruješ li ti u inspiraciju? Ž: Pa i ne baš.

CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić

B: Voliš li ti čitati knjige? Pomaže li ti to u pisanju priča? Voliš li više čitati ili pisati i koje su ti najdraže dječje knjige? Ž: Volim naravno. U sadašnjem hiperizdavaštvu, kada dnevno dobivamo hrpice knjiga, slikovnica, stripova, većinu pročitam, neke manje zanimljive na preskokce. Stvarno ima svega. Čitanje mi sigurno pomaže kod pisanja jer znam kako ne želim pisati.Najdraža dječja iz moje dječje faze je Kekec na vučjem tragu Josipa Vandota. Strašno sam voljela Harry Poterra, ali je nedavno svrgnut s prijestolja – Leigh Bardugo i trilogija Sjena i kost je mrak, mrak knjiga!

B: Koliko knjiga pročitaš u mjesec dana? Ž: 25 radnih dana x 5 novih dječjih naslova (prosjek) po danu = 125 – 30 % koje samo prelistam – 30% pročitam na preskokce – ostale s guštom pročitam. Godišnji je rezerviran za odrasle i to krimiće.

CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić

B: Dok sam čitala tvoju priču o Cmoljcu i Bobici, još prije nego sam počela crtati ilustracije, u glavi sam čula tvoj glas i način na koji pričaš tu priču. To je taj tvoj vrckasti, živahni spisateljski glas koji mnogi pisci dugo traže. Jesi li ti svoj spisateljski glas tražila ili si ga oduvijek imala? Ž: Moj knjižničarski, pričalački glas postoji već 30 godina. Puno je ispričanih priča u našoj igraonici i naravno da svatko od nas ima svoj stil pripovijedanja. Treba imati i poštivati različitosti. Ja sam u klubu vrckastih.

B: Sad kad znaš kako to izgleda napraviti slikovnicu Imaš neke upute za buduće autore kako se to radi? Što bi im mogla preporučiti da rade ili možda da izbjegavaju?  Ž: Pronaći iskrenog prijatelja/cu da pročita tvoj tekst i kaže sve što misli bez ‘uvijanja’. Branku Holingsworth zaskočiti i gurnuti tekst da pročita. Nazivati ju svaki dan tjedan dana dok ne pristane ilustrirati slikovnicu. Slušati njezine prijedloge, slušati sebe i naći se negdje na sredini. Što više komunicirati. Tekst pročitati 1000 puta, jer 1001. put netko pronađe neku grešku. Uživati u trenutku kad slikovnica stigne iz tiska.

CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić

Ž: Jesi li odmah od prve ili duge ili…. kliknula s mojom pričom. Koliko je to važno u stvaranju slikovnice? B: Dobijam tekstove koje ne vidim odmah po prvom čitanju. Ali onda ih iščitavam nekoliko puta dok ih ne ‘pretvorim’ u film u svojoj glavi. Ponekad predložim izmjenu teksta ako vidim da nešto nije potrebno ili bi se moglo drukčije. Cmooljca i Bobicu smo ustvari tako ispolirale zajedno. To je inače posao urednika, ali sad nismo ga nismo imale! Tekst je očigledno bio namijenjen djeci, ali ga je trebalo uobličiti tako da stane u format slikovnice. Srećom, nije bilo vremenskog ograničenja, a i autorica teksta je bila spremna surađivati:))

Ž: Proučavaš li prije ilustriranja svoje životinjske likove u stručnim knjigama? Ako je odgovor da, opiši običnu, domaću mačju buhu. B: Ponekad proučavam životinjske likove, ako se radi o neobičnim životinjama. Ali ne koristim knjige, već Google, danas je to stvarno jednostavno! Buhu nisam proučavala jer je lik Cmoljca već bio nacrtan kad sam ga ja dobila za ilustriranje. Ako se ne varam radio ga je Zdenko Bašić? Ali, neobična bića koja sam proučavala za ilustriranje su mrav, uš, osa, jelenak, muha, nosorog, kit, jazavac, šišmiš, žaba…

Ilustracija iz knjige o buhi Cmoljcu, Željka Vrbančić

Ž: A sad par redaka o tehnici kojom radiš? B: Radim na kompjuteru digitalnom olovkom na ploči za ctanje koja se zove Centiq. To koristim isključivo zato što najviše volim raditi tim alatom. Inače obožavam akvarel, olovku, tuš i kist, ali ja osobno se ne snalazim u tim tehnikama tako dobro kao u digitalnoj.

Ž: Imaš li ti najdražu bilježnicu punu čičkarija? B: Imam puno bilježnica u kojima crtkaram i zapisujem, ali još više papirića na koje bilježim trenutne ideje. Sve se to nalazi po cijeloj kući! To mi dođe kao vanjska memorija:)

Ilustracija iz knjige o buhi Cmoljcu, Željka Vrbančić

Ž: Tvoj stil ilustriranja? Razlikuje li se od priče do priče? B: Svaku priču vidim drugačije, pa tako i drugačije radim. Tvoje priče ću ilustrirati istim stilom. Ali ako promijeniš ‘glas’, ako više ne budeš vrckasta i lepršava, onda će i moja ilustracija biti drugačija, u skladu s tekstom.

Ž: Tvoje ilustracije Cmoljcu i Bobici, ali i cijeloj slikovnici dale su karakter. Kako to postižeš? Ilustrator =umjetnik. Slažeš li se? B: Ne znam točno kako mi to uspijeva, ali dolazi mi prirodno da stvarima i životinjama lako dajem ljudske karakteristike. To možda spada u istu kategoriju kao i to da brojeve i slova vidim u bojama – meni se to čini logično, a drugima je neobično. Nisam o tome razmišljala! Ima sjajnih ilustratora umjetnika, mnogi su mi inspiracija. Puno njih je upravo u Hrvatskoj!

CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić

Ž: Kada radiš jesi li dnevni ili noćni tip? Imaš li paniku da nećeš stići napraviti sve na vrijeme? B: Ja sam jutranji tip. Budim se između 5 i 6 sati i do podneva sam najčešće gotova s poslom – tj, moja kvalitetna energija za crtanje se potroši za taj dan. Također sam nervozna i nestrpljiva i kad dobijem novi posao jedva čekam baciti se na crtanje. Orijentirana sam na projekt, a ne na rad sam po sebi, pa dok projekt- knjiga nije završena, ja sam u modu ‘ajmo, ajmo, ajmo!’ Zato ponekad djelujem kao da navaljujem na suradnike. Učim o sebi kroz svaki projekt:)

https://www.samobor.hr/storage/upload/novosti/cmoljac2-5_125450.jpg
Ilustracija iz slikovnice CMOLJAC I BOBICA, Željka Vrbančić

Ž: Tvoj sin Liam često s tobom dolazi k meni u knjižnicu. Tražiš li njegovo mišljenje o svom radu? B: Često on vidi što je na mom ekranu, pa zna o čemu se radi. Nekad ga pitam za mišljenje, kad mislim da bi to bilo potrebno. Naročito ako crtam aute, vojnike ili čudovišta!

Ž: Koliko si do sada ilustrirala knjiga i slikovnica, vodiš li evidenciju? B: Vodim evidenciju jer često pišem biografije, pa nekad moram imati i taj podatak. Do sad sam napravila preko 70 knjiga i slikovnica, od toga 4 strip albuma.

Ž: Kako se postaje ilustrator? Škola, faks, talent… B: Može sve to, ali najvažnije da to zaista želiš.

Ž: Najdraža nagrada za ilustraciju? B: Nagrada Ovca u kutiji 2020, kada je knjiga koju sam slučajno dobila za napraviti, neočelkivano dobila nagradu.

Ž: Najdraža slikovnica o buhi i mački? B: Definitivno CMOLJAC TRAŽI BOBICU!

https://www.samobor.hr/storage/upload/novosti/245284394_172062251689010_6006779113177845906_n_125450.jpg
Bobica (lijevo) i Cmoljac (desno) u knjižnici sa svojom prvom slikovnicom

Vidimo se u šumi s našim pesonjama Linom i Tinom!

SLIKOVNICA PIJANIST MAGO DRAGO, Marijana Križanović

Izdavač Iris Illyrica, 2021

Mago Drago je magarčić koji obožava glazbu. Uči je predano svakodnevno uz budno oko učitelja. Mago daje sve od sebe, a kad se desi neminovna kriza, tu uskače učitelj koji razumije kad učeniku treba odmor i poticaj, udah i izdah. Zbog sve te podrške i strastvenog rada, Drago uspijeva pobijediti tremu i ostvariti uspjeh pred publikom. Priča je to o postizanju uspjeha uz marljiv rad, fokus na cilj i pametno mentorstvo.

Ilustriranje ove slikovnice je bilo zadovoljstvo, ali i izazov s obzirom da je tema glazba. Slikovnice su ples teksta (kojeg doživljavama osjetom sluha) i slike (koje doživljavamo osjetom vida). Napraviti niz slika koje prikazuju emocije nastale podražajem osjeta sluha, koje neće biti dosadne malim čitateljima i koje će tvoriti skladnu cjelinu, zahtjevalo je više promišljanja. Zato sam se posužila bojom i motivima iz biljnog svijeta, koji su već poznati djeci, ali sad dobivaju novo značenje. Mago Drago je procvjetao na svim nivoima! 🙂

Iskustvo čitanja slikovnice podijelila je Romana Ban na svojoj stranici Djeco, laku noć:

http://www.djecolakunoc.com.hr/opcenito/pijanist-mago-drago/?fbclid=IwAR0CS8Po8Sy963yAIgeE4lR_K5J-4TNDPTTHL4ecx3GxzoQofPD3fq2_zJk

Pričalica MO priča priču o magi Dragi:

Autorica Marijana Križanović priča priču o magi Dragi:

Ilustracije iz slikovnice PIJANIST MAGO DRAGO, Marijane Križanović, Iris Illyrica 2021

SLIKOVNICA PRIČA O PETRINJI, Tomislav Škrljac

Izdavač Školska knjiga, 2021.

Ova slikovnica je nastala iz želje da se pomogne obnova osnovne škole u Petrinji koja je stradala u potresima krajem 2020 i početkom 2021. Projekt je zamislio i realizirao ilustrator petrinjac Tomislav Škrljac. Napisao je tekst o povijesti Petrinje i pozvao nas je nekoliko ilustratora-stripaša kako bismo zajednički uspjeli izrealizirati ideju. Zahvalna sam mu što sam pridonijela cijeloj priči, a posebno sam sretna što me izabrao za ilustriranje naslovne stranice.
Školska knjiga je osigurala uredništvo (divna Snježana Marić), tisak i distribuciju slikovnice, tako da sav prihod od prodaje ide isključivo osnovnoj školi u Petrinji.

https://shop.skolskaknjiga.hr/prica-o-petrinji.html

https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/cjelokupan-prihod-od-prodaje-price-o-petrinji-bit-ce-uplacen-i-osnovnoj-skoli-petrinja-15074796

https://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/slikovnica-prica-o-petrinji-tomislava-skrljca-za-pomoc-ranjenom-gradu—652695.html

https://magazin.hrt.hr/price-iz-hrvatske/slikovnica-za-pomoc-u-obnovi-prve-petrinjske-osnovne-skole-1856581

PINOCCHIO, Carlo Collodi

Ilustriranje poznatih naslova je uvijek zahtjevno. Prvo, jer priču znaju svi i imaju već svoje mišljenje o njoj. Drugo, jer je ilustrirana najmanje jedanput i čitatelji već imaju slike u glavi (zamislite pčelicu Maju, ježurku Ježića ili malog princa). Treće, ja također imam sve te slike u glavi i kako god se postavim, ne mogu ih izbrisati! A moram nacrtati svoju ilustraciju, koja će čitatelja živošću povući u svijet već poznate priče. Nije lako, ali je izazovno:)
To je pretpočetak i ove knjige, Pinocchia, priče o naivnom lutku koji se ne može oduprijeti porivima koje ima svako dijete.
Čitajući knjigu nije bilo lako izbaciti iz glave Disneyevog Pinocchia kojeg od malena jedino i poznajem! (Tu sad ide i priča i o važnosti pričanja, a ne gledanja priča, kako bi se stvorile autentične slike u djetetovoj glavi, a ne da mu se nameću stereotipi odmalena. Ali o tome neki drugi put).
Zato, svaka sličnost je nenamjerna ali neminovna, koliko god se ja trudila!
Nadam se da će neki novi čitatelji uspjeti ući u priču i kroz moje slike:)

PINOCCHIO, Carlo Colodi, izdavač Školska knjiga, 2019.
urednica Miroslava Vučić

https://shop.skolskaknjiga.hr/pinocchio.html

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019
PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

PINOCCHIO, Carlo Collodi, ŠK 2019

https://shop.skolskaknjiga.hr/pinocchio.html

MARTINPRLJAVEUŠI

Priča

– Martine, operi uši! – čulo se iz kuće broj 17 u ulici Japanskih šljiva.

– Neću! – čuo se jednako glasan odgovor, i još:

– Neću! Neću! Neću! –

– Ma…–

Mama je nakon tog »Ma…« , kao i svakog dana, rukom posegnula za Martinom, ali joj je on, kao i svakog dana, spretno izmakao i u sljedećem trenutku je već trčao oko kuće. Kao i svakog dana, mama je trčala za njim. Prolaznici se nisu obazirali, osim onih slučajnih turista nenaviklih na neobičnu trku.

Tako je to bilo dan za danom. Mama je bezuspješno nagovrala Martina da opere uši, a Martin je uspješno odolijevao. Zatim bi mama bezuspješno posegnula za njegovim ušima, ali on bi uspješno izmakao i pobjegao na ulicu.

Cijela se obitelj okušala u lovu na Martinove uši – mama, tata, djed i baka, čak i susjedov pas Tiki. Martinova sestra Mirela jednom ga je oko kuće lovila dva sata, a cijela obitelj pokušala mu je postaviti i zasjedu. Ali svaki put je pobjegao.

Trčao bi lakoćom vjetra, a posljedice toga bile su sljedeće:

svi su ga zvali »Martinprljaveuši«, a zauzvrat je bio najbrži trkač u školi. Uskoro i u gradu. A u četvrtom razredu već je trčao maratone po svim glavnim gradovima!

Čak je i njegova obitelj imala koristi od te ružne navike nepranja ušiju. Svi su bili mršavi i u dobroj formi!

A u Martinovim ušima skupljala se prljavština. Bilo je tu svega: obične prašine iz njegove ulice, pijeska s plaže sakupljenog na ljetovanju na Korčuli, zrnaca zemlje sa slavonskih ravnica, sjemenki šuma Gorskog Kotara, kamenčića ličkih puteljaka kojima je Martin trčao upornošću savanskih gazela…

Međutim, jednog proljeća iznenada se sve promijenilo.

Martin se zaljubio!

Jednog je dana bježao od tate koji ga je lovio. Tako bježeći, protutnjao je pored školskog autobusa u kojem je sjedila nova učenica. Nježno mu se osmjehnula, jer ipak se mora priznati, Martin je bio zgodan dječak, naročito od toliko sporta.

Smiješak se zabio Martinu u oko poput male bubice i on je zastao potpuno zbunjen i zaboravio zašto trči!

I tata je zastao potpuno zbunjen i zaboravio uhvatiti Martina!

Od toga dana Martin je jutra provodio dotjerujući se i, nećete vjerovati, PERUĆI UŠI. Jedva bi ga istjerali iz kupaonice, a tada bi trkom kretao put škole, obavezno prestižući školski autobus! U trenutku prolaska pokraj autobusa, krajičkom bi oka hvatao bljeskove smješka tajanstvene djevojčice.

Mogli biste pomisliti: »Napokon, mali je postao normalan!«

Ali grdno biste se prevarili!

Martinove uši su ipak jedne posebne uši. Godinama se u njima taložio sloj na sloj prašine, mrvica, raznih sitnih buba, kojekakvih sjemenki, čak jedna gujavica, a da ne pričam o žutoj smjesi i koja se luči sama od sebe u svačijim ušima, pa tako i u Martinovim. Vrijeme je napravilo svoje, pa tako i u ovom slučaju – svaki bi vrsniji vrtlar poželio takvu zemlju kakvu su proizvodile Martinove uši! A toga kobnoga proljeća, tu istu zemlju, Martin je počeo zalijevati. Obilno, Prekomjerno. A sve u želji da bude lijep.

No, što da vam pričam! Zasadite u čaši sa zemljom zrno graha i pomalo ga zalijevajte nekoliko dana. E, pa poput graha u čaši, tako je bilo i sa sjemenkama u Martinovim ušima – počele su klijati!

Martina je svrbjelo, ali je uporno prao uši, zalizivao kosu i još upornije prestizao školski autobus. Dok jednog dana, u žaru trčanja, nije natrčao na nju – svoju tajanstvenu simpatiju!

Zdravo! Ja sam Sanja! – rekla je djevojčica Martinu kojemu se lice oblilo crvenom bojom maka prije nego se uspio snaći.

Zdravo! Ja sam Martinprljaveuši…ovaj, nisu mi prljave uši… mislim, sad ih perem svakodnevno… hoću reći, prije ih baš nisam prao, pa… – Oh, uh, ah pomislio je još jer se sav jadan ustrtario.

Sanja se samo slatko nasmiješila i rekla: – Pa, Martine, vidimo se sutra poslije škole. U slastičarnici na uglu.

A Martinu je od toga srce triput tako jako poskočilo da je jedna mala sjemenka maka od radosti procvala!

Oh, ljudi moji! Sada je Martinu iz njegovog lijevog uha (onog bližeg srcu) provirivao nježan cvjetić crvenog poljskog maka!

I ne samo on, sljedećeg je dana procvao i jedan zlaćani maslačak u desnom uhu. A do kraja tjedna i cijeli jedan rukohvat sićanih tratinčica! Bila je tu i jedna maćuhica, jedan ponosni neven i jedan prkosni prkos! Ali, zacijelo najveće iznenađenje je bila prekrasna mirisna narančasta ruža penjačica!

Martinu se smiješila budućnost sretnog cvjećara!

A Sanja? Sanja je od toga dana bila Martinova i Martin je bio Sanjin. Ona je voljela njegov cvjetni izgled, a on je volio nju!

I sretno i cvjetno su živjeli još dugo, dugo!