Hrvatske narodne bajke je knjiga s kojom sam započela 2024. godinu. Bajke su mala poslastica jer u njima je sve moguće, ne skanjuju se ni pred čim i izvrću stvarnost tako da dopuštaju čitatelju da se zabavi i nasmije, ali i pozabavi i svojom tamnom stranom. A i meni, kao ilustratoru, su dane nove slike.
Proždrlica
Promatrati teme i neočekivan način na koji su obrađene mi je jedan od užitaka koji prati čitanje bajki. U bajci Proždrlica glavni je lik djevojka koja nevjerojatno puno jede i ona na kraju bude nagrađena udajom za princa koji joj to može i priuštiti. Možda bi se očekivalo da se ta osobina u priči kazni, ali u doba kad je glad bila sveprisutna kod seljaka i kad je ta priča nastala, zadovoljstvo koje je ovakav kraj pružio slušatelju je sigurno bilo puno veće nego da je djevojka kažnjena zbog pohlepe.
Mladić i vražji car
Zanimljivo mi je bilo ilustrirati čudovišne likove—promatrala sam kako se u glavi pročitani tekst pretvara u sliku i emociju koja tek na papiru dobiva pravu dimenziju.
Sluga gospodinu naplatio, prva verzijaSluga gospodinu naplatio, druga verzija
Htjela sam u ilustracije unijeti jezu koju bajke nose u sebi, a opet da ne budu premračne za dob kojoj su namijenjene. Zato sam prvoj seriji ilustracija dodala više boje.
Priča o disleksiji koja je objavljena u časopisu Smib u veljači 2024. govori o dječaku koji ima poteškoća u čitanju. Njegova teta je ona svijetla točka u njegovu životu koja je uvijek uz njega da mu pokaže ljepotu riječi kroz priče koje mu priča…
Priča i ilustracije: Branka Hollingsworth Nara
Moja teta Zinka voli riječi. Ona može pričati od jutra do sutra. Za neke riječi kaže: “Kako je ovo ukusna riječ, za prste polizati!” Ja ne razumijem još sve riječi, ali ne mogu zamisliti da poližem neku riječ kao sladoled. Ali, jasno mi je i da teta Zinka ne priča gluposti. Nekako, osjećam to u sebi. Dok sam bio mali, pričala mi je bajke. Svakakve nevjerojatne stvari. Tada sam vjerovao u vilenjake i patuljke. Vjerovao sam u šarenog slona i u macu koja popravlja papučice. Vjerovao sam u strašne zmajeve i u hrabre vitezove. Dobro, u vitezove još vjerujem, oni su zaista postojali. Super sam se osjećao u tom svijetu koji je nastajao u pričama moje tete Zinke.
Sad sam već veliki. Imam osam godina i ne vjerujem u priče za malu djecu. Ali, kužim da je teta Zinka čarobnica, a njezina supermoć su riječi. Na primjer, kad ode na plac—dovoljno je par riječi da stričeku u ribarnici izmami osmijeh i najbolju oradu u gradu. Pa onda, kad nazove tetu Milicu. Samo nekoliko veselih riječi i već dobije od nje recept za najfinije buhtle. Teta Zinka to zove ‘Lijepa riječ i željezna vrata otvara’.
Najbolje od svega je kad mi priča priče o faraonima i piramidama. Ili kad pripovijeda o starim Grcima i Rimljanima, o Indijancima i samurajima. Ili kad plete priče o dogodovštinama kraljeva i kraljica iz davnina. Teta Zinka je proputovala cijeli svijet i upoznala mnogo ljudi i zna tisuću priča.
Ja ne volim riječi. Točnije, ne volim čitati. Ne volim ni pisati. Riječi mi se na stranicama počnu magliti, a slova počnu plesati. Od toga se ne osjećam dobro. Ni pisanje mi ne ide dobro. Moja ruka često napiše skroz pogrešno slovo u riječi. Zato je jako spora. Zbog svega toga sam loš u hrvatskom i ne dobijam petice iz lektire kao Tanja. Ona sjedi iza mene i uvek mi pomaže kad čitam naglas pred razredom. Tanja mi šapne poneku tešku riječ.
Da, meni su riječi teške i zato ih ne volim.
Kad to kažem teti Zinki, na tren kao da postane tužna. Ali odmah slijedi osmijeh i neka vesela priča.
Ona kaže: “Vježbom do izvrsnosti,” što god to značilo I da mi da joj napišem o čemu se radio film koji sam gledao.
A u školi, ja uključim uši I sve što čujem odmah spremim u glavu. Tako gotovo da ne moram učiti kad dođem doma—sve sam već naučio na satu. Onda imam puno više vremena da polako čitam lektiru. Tako vježbam riječi da znam kako izgledaju i da ih poslije brže pročitam i razumijem. Ah! Sad razumijem što je teta Zinka htjela reći!
Mama kaže da je to dosta čest slučaj kod djece—to što ja imam, ta DIS-LEK-SI-JA. Ali, čini mi se da djeca baš i ne znaju. Evo, na primjer, Dado iz 3.c, on sigurno nikad nije čuo za to. On je uvjeren da sam ja glup jer ne čitam dobro. Teta Zinka kaže da su to izazovi koje djeca kao ja prolaze, jer društvo nije dovoljno senibizirano. Ili tako nešto. Samo, ja ne znam gdje da nađem to društvo pa da mu objasnim.
Uglavnom, shvatio sam da riječi nisu nimalo bezopasne, mogu ti pomoći da pobjegneš u nove svjetove, ili ti mogu navući čvrge na glavu ako ih ne znaš pročitati kako treba. Mogu ti pomoći da dobiješ što želiš, ali te mogu i povrijediti.
A mogu ti biti i kao čarobni napitak za snagu, kao kad mi Tanja kaže: “Bok, kak‘ si?“ i osmjehne se za dobro jutro.
Zato sam ja Tanji napisao jedno ljekovito pismo da zna koliko mi znači njezino prijateljstvo. Jednog dana ću joj ga dati…
autorska slikovnica tekst i ilustracija: Branka Hollingsworth Nara urednica: Ana Đokić, izdavač: KREATIVNA MREŽA, 2022.
Kakve veze ima pjesma Lipe cvatu i slikovnica San o šumi, te kako sam napravila slikovnicu o životu i ratu.
SAN O ŠUMI, korice, zadnja i prednja strana, bez hrpta i naslova
Moja prva autorska slikovnica nastala je kao ideja na radionici pisanja teksta za slikovnicu pod vodstvom Ane Đokić. Nisam ni slutila da bi mogla biti objavljena, pa je zato od tada do danas proživjela mnoge promjene u tekstu i naslovu.
Radni naslov je bio ime pjesme koja mi je prva pala na pamet (to je bio zadatak), a kako je bilo vrijeme lipa, meni je u glavi bila pjesma Lipe cvatu. Oduvijek volim taj stih jer volim miris lipa i taj period godine kad sve buja, raste i pokazuje svoju punu snagu. Ali ono što još više volim kod tog stiha je drugi dio koji govori o promjeni koja se desila, a koja se ne može vratiti. Moja se priča razvila iz jednog stiha, jedne pjesme, jedne slike u mojoj glavi – tako je priča poprimila poetični veo, koji na kraju doživljava preokret, kao i u pjesmi.
Tekst je priča o ljepoti života koji se dešava tu oko nas, sad, svakodnevno, ali i o činjenici rata koji se dešava sad, istovremeno u nečijoj stvarnosti.
Jako mi je teško bilo napraviti ovu slikovnicu. Godinu dana sam je kuhala i da me Ana nije zamolila da ju napravim, odustala bih od cijele priče. Prvenstveno, jer mislim da priča nije u potpunosti za malu djecu, a zatim jer je puno bilo promišljanja oko teksta i slike, usklađivanja, mijenjanja… Također, priča je ozbiljna i nema u njoj dijela mene koji voli šalu. Iako, poetična je, a to sam isto ja… Uglavnom, da mi je netko rekao da ću napraviti ovakvu slikovnicu, rekla bih mu da nema šanse. I prevarila bih se!
Kako bih ublažila težinu teme, odlučila sam je napraviti na taj način da je roditelj može čitati kao da je to samo priča o izletu u šumu gdje djeca upoznaju njezine stanovnike, a da pri tome zadnju stranicu ne mora čitati, pa čak ni otvoriti. Tako je ova slikovnica i jedna bezbrižna priča o izletu u šumu i jedna teška priča o bijegu od ratnih stradanja.
SAN O ŠUMI, predzadnja stranica, bez teksta
I eto, Ana i ja smo opet napravile slojevitu slikovnicu koja se može čitati na nekoliko načina.
Kako to da neki ljudi iz svojih ideja stvaraju sjajne rezultate, a drugi svoje sjajne ideje nikad ni ne izvade iz ladice?
Jesi li i ti od onih koje imaju divne zamisli, ali nakon nekog vremena shvatiš da se one rasplinjuju u mislima poput: “Nije to za mene, Ne znam kako, Nisam dovoljno dobra…” ?
U ovom videu govorim o pravom stavu kojim postižeš ono što zamisliš.
Prihvaćanjem mogućih poteškoća, ali uz odlučnost i namjeru da ćeš dati sve od sebe da realiziraš svoju ideju, ne samo da možeš napraviti svoju slikovnicu, već je to i formula za sve druge želje i zamisli u tvom životu.
A na putu do svoje slikovnice, osim pravog stava, od pomoći će ti biti i pdf priručnik NAPRAVI SLIKOVNICU kojeg možeš naručiti za 35 kn na: https://napravislikovnicu.com/proizvo…
Mnogi od vas me pitaju kako da svoje priče pretvorite u slikovnice. Zato sam napravila priručnik u kojem obrađujem pitanja koja mi najčešće postavljate, ali i mnoga druga, koja vas kroz nekoliko tjedana vode od teksta, preko priče i ilustracija do gotove cjeline zvane SLIKOVNICA!
(Napommena: Priručnik NAPRAVI SLIKOVNICU nije namijenjen djeci jer nije prilagođen njihovom načinu učenja. Iako, uz odgovarajuću pratnju i pravilan pristup, teme mogu biti prilagođene djeci.)
BOCKA, drugi prijedlog naslovniceKonačno rješenje naslovnice BOCKA. Ponekad se ilustracije rade nekoliko puta dok se ne dobije ona željena s kojom su svi zadovoljni i koja zadovoljava zadane uvijete. U ovom slučaju ja sam htjela da naslovnicom dominira bijela kako ne bi odudarala od unutrašnjosti knjige. Urednica je htjela da bude namjenjena svima – i dječacima i djevojčicama, a da pritom ne bude žuta, jer je u isto vrijema objavila jednu drugu žutu naslovnicu. Umjesto nježne crvene koja vuče na rozu, odlučile smo se na šareno!
Bocka je neobična komarica koja ne voli piti krv već voli voćne i cvjetne sokove. Priča prati njezin život od kad je kao beba odbijala jesti sve osim soka od maline, preko učenja vještine bockanja, pokušaja da se prilagodi tradiciji kojoj pripada njezina porodica, pa sve do odustajanja zbog potpune nemogućnosti da bude prava komarica.
Ilustracija iz slikovnice BOCKA, Bruno Mezić
Međutim, tu nije kraj već priča tek počinje! Nakon pokušaja i promašaja, upadanja u opasne i neugodne situacije, Bocki ne preostaje ništa drugo već da se pomiri sa svojom sudbinom i posluša svoje srce. I tad joj se otvara divan svijet raznolikosti biljnog svijeta i mnoštva insekata koji joj postaju prijatelji. Otkriva svoj talent i ne samo to, već ga uspijeva staviti u službu svojih prijatelja stvarajući divne napitke za sve koji žive na njezinoj livadi.
Ilustracija iz slikovnice BOCKA, Bruno Mezić
Priču je napisao Bruno Mezić, a izdavač je Iris Illyrika 2022.
Ova divna priča ima sve što jedna slikovnica treba imati: simpatičan neobičan lik s kojim se djeca mogu poistovjetiti, njezin put od pokušaja da se prilagodi preko tri neuspjeha, do odustajanja (koji je ustvari izbor pravog puta) kako bi se dostiglo željena sreća i ispunjenost. Slikovnica pokazuje na jedan djeci prihvatljiv način kako slijediti svoju unutarnju Sjevernu zvijezdu, a pri tom pokazuje da je put do nje neugodan i pun slijepih ulica. Govori i o odabiru svojeg puta, bez obzira na obitelj, ali i o važnosti bezrezervne podrške roditelja.
Ilustracija iz slikovnice BOCKA, Bruno Mezić
Meni kao ilustratoru zanimljivo je bilo crtati lik koji je toliko omražen od ljudi. Zanimalo me kako ću nacrtati ‘sisanje krvi’ a da to ne bude odbojno, ili opasne scene gdje Bocka zamalo bude zgnječena. Volim kad se u slikovnicama govori o stvarima koje su ‘strašne’, ‘odvratne’, ljigave’, ‘nepristojne’. To su teme koje zanimaju i djecu. Svatko tko ima dječaka u kući zna da će se svakodnevno govoriti o prdecima, kakecima, smrdecima, kosturima, čudovištima i zombijima. Da će se istraživati bale u nosevima i prljave noge, u kutije će se skupljati pauci i gliste, i pokušavat će se izvoditi najluđi pothvati koji ponekad završavaju u plaču i kojom kapi krvi. Zato mi je ilustriranje ove slikovnice predstavljalo čisto zadovoljstvo – mnoštvo buba, smiješne scene nespretne komarice, scene promjene, šarenilo cvijeća… I na kraju, za mamu i tatu, jedna sretna poduzetnička priča!:)
Autorica: Ana Galant Izdavač: Kreativna mreža, urednica Ana Đokić, tisak 2022
VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant, Kreativna mreža, 2022.
Slikovnica se bavi problemom nepripadanja i srama zbog fizičke različitosti i daje rješenje za takvu situaciju na način koji je prihvatljiv djeci i roditeljima.
Slikovnica Viktor Velikoglavi, nastala je iz priče Ane Galant. Na radionici pisanja Ane Đokić koja se održavala prošle godine, a pod pokroviteljstvom Gradske knjižnice Nove Gradiške, Ana Galant je napisala priču o Viktoru i njegovom neobičnom problemu – velikoj glavi koja privlači pozornost toliko da za Viktora život nije lagan. Je li to samo pitanje glave ili onoga što je u glavi, te koje je GLAVNO pitanje?
detalj ilustracije, VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Činilo se kao jedanostavan zadatak – pomalo smiješan lik u nezgodnim situacijama – bit će to zabavno ilustrirati! Ali, kako uopće nacrtati lik stilom koji nije realističan, a da se dobije očita fizička različitost? Slikovnica je forma u kojoj je normalno da ptice nose šešire, psi pričaju, a žirafe voze bicikl, pa je tako i čovjek s prevelikom glavom ustvari, ne tako neobičan!
VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Morala sam dobro paziti da lik bude dovoljno različit da čitatelji prepoznaju njegovu muku, ali i dovoljno uobičajen da se na kraju ta muka pretvori u prednost. Odlučila sam se za jednostavnu ilustraciju reducirane palete koja bi dozvolila da ideja priče dođe do izražaja. Koristila sam maksimalno 10 boja plus crnu za naglaske.
Paleta boja za VIKTORA VELIKOGLAVOG
Boje nisam miješala već sam ih slagala u velikim plohama s malo detalja. Likove sam svela samo na najbitnije za priču, a tako i pozadinu.
detalj ilustracije, VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Razigranost i transparentnost boja i oblika se vidi u prikazima ideja koje Viktoru ‘padaju’ na pamet.
VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Tim različitim izrazom sam htjela naglasiti odvojenost fizičkog i mentalnog.
Bilo je bitno prikazati ta dva svijeta, ukazati na mogućnost vizualiziranja vlastitih misli i kontrole nad tim kakve će one biti, jer upravo to je poruka priče.
Ilustracija ‘More ideja’ za predlist i zalist slikovnice VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Pomocija slikovnice je 24.i 25.5.2022. u Novoj Gradišci na Festivalu OVCA U KUTIJI!
Ova slikovnica je slikovnički mjuzikl, jer sadrži nekoliko songova, a pisana je u takvoj formi da se lako može pretočiti u predstavu.
Slikovnica Vesele torbice je priča s neobičnim likovima – torbice koje žive u jednom dućanu. Ipak, priča je to o prijateljstvu, prihvaćanju i pomagannju u nevolji. Glavni likovi su mala torbica koju je izgubila njezina mala vlasnica. Obje pate, ali priča prati malenu torbicu koja se preko noći našla u nepoznatom dućanu. Srećom, u dućanu su druge torbe i torbice koje shvaćaju nevolju malene izgubljenice, te joj odlučuju biti moralna podrška – pjevaju, plešu i zabavljaju se cijele noći kako bi vrijeme tuge prošlo brže. Ujutro se stvar raspliće i svi su dalje živjeli sretno uz zvukove vesele glazbe:).
U priči Vesele torbice ima puno dijaloga u kojem se prepričavaju neki drugi događaji – priča unutar priče. To sam riješila upotrebom oblačića:
Nizanjem malih kadrova na jednoj stranici:
I slikom u pozadini glavne radnje:
Radnja priče se dešava u jednoj noći, pa su ilustracije u tamnijim bojama, s dosta crne u pozadini. Rijetko imam priliku raditi s tim bojama i bio je pravi gušt, jer osobno volim sve te tamne boje. Često ih izabirem kad kupujem odjeću.
Slikovnica Vesele torbice je namjenjena djeci od 6 do 10 god.
Slikovnice su mjesto gdje caruje mašta. Pisac i ilustrator stvaraju slike koje mogu biti nevjerojatne, a opet, savršeno logične unutar korica slikovnica. Jedan od elemenata koji pridonosi čaroliji priče su i likovi. Kod slikovnica je super to što likovi zaista mogu biti potpuno nestvarni – od dječaka koji leti kao ptica ili žirafe u čizmama koja svira violinu, do kućice u cvjetnoj haljini i šeširom ili Bijesa s crvenim očima koji liže ljute lizalice…
Čak i ne baš zanimljiva tema, može postati super zabavna ako su likovi neobični, pa tako, ako nemaš inspiraciju o čemu pisati, kreni od osmišljavanja likova – oni ti mogu sami ispričati svoje priče!
Kakvi sve likovi mogu biti u slikovnicama?
1. Životinje
ŽINKO U ŠKOLI, Željka Horvat Vukelja, B.H.Nara
Djeca obožavaju životinje, pogotovo mladunce, pa izbor životinja za glavne likove može biti pun pogodak. Postoje razdoblja kad su neke životinje popularnije, na primjer, pingvini, dinosauri ili sove, ali općenito uzeti za likove životinjice je izvrstan odabir. Pritom ne moraš pratiti osobine životinja koje znamo iz basni, jer stvaramo svoj novi svijet. Također, takvi likovi mogu isto biti neobični. Iako zadržavaju izgled životinje, krzno im može biti neobične boje, mogu nositi naočale i šešire, mogu hodati na dvije noge, ići u trgovinu, jesti špagete i sladoled…
2. Vozila
LITTLE BLUE TRUCK, Alice Schretle, Jill McElmurry
Nisu sva djeca zainteresirana za plišane životinjice. Ima ih koji obožavaju traktore, kamione, aute i bagere. Najdraža knjiga mojeg sina kad je imao dvije godine, bila je LITTLE BLUE TRUCK. Vozila i strojevi su izvrsni likovi. Pri tom im daj neke ljudske osobine i puf! eto zanimljivog lika!
3. Čudovišta i bajkovita bića, ili vanzemaljci
Potpuno izmišljena bajkovita bića poput vila, vilenjaka, zmajeva ili čak čudovišta također dobro pašu u dječje slikovnice. Ali, strašne likove izbjegavaj u slikovnicama za jako malu djecu. Neka zmajevi i čudovišta ipak budu simpatični barem do djetetove 7 godine. Djeca trebaju vjerovati svijetu da bi se osjećala sigurnima u njemu i tako stvorila svoj zdravi unutarnji svijet u koji se uvijek mogu vratiti u teškim trenucima.
GRUBZON (The Gruffalo), Julia Donaldson, Axel Scheffler
4. Likovi djece
Ako je lik u slikovnici dijete, mali čitatelj/slušatelj će se lako poistovjetiti s njim. Izbor dijeteta kao glavnog protagonista u slikovnici je učinkovito u edukativnim slikovnicama, jer se dijete može lako poistovijetiti s likom. Međutim, nema strogih pravila jer se radi o kreativnom poslu gdje je sve moguće (npr. serija edukativnih slikovnica o osvještavanju osjećaja kod djece koje je nacrtala sjajna Jelena Brezovec).
TOLE, RANC I JA, Julijana Adamović, B.H.Nara
5. Ostalo
I najzad, likovi mogu biti i nežive stvari i pojave, poput oblaka (Oblak u žutom kaputu, Nikolina Manojlović Vračar, Jelena Brezovec), drveta (Priča o plavom stablu, Anita Kojundžić Smolčić, Hana Lukas Midžić), vode u slikovnici Tajne i zgode nestašne vode (Aljoša Vuković, B.H.Nara) ili torbica u slikovnici VESELE TORBICE, Silvije Šesto.
OBLAK U ŽUTOM KAPUTU, Nikolina Manojlović Vračar, Jelena BrezovecPriča o plavom stablu, Anita Kojundžić Smolčić, Hana Lukas MidžićTajne i zgode nestašne vode, Aljoša Vuković, B.H.NaraVESELE TORBICE, Silvija Šesto, B.H.Nara
Kakav god lik želiš napraviti, oživi ga dovoljno da dijete suosjeća s njim, želi mu pomoći ili se može poistovjetiti s njim. Neka tvoj lik prođe kroz transformaciju. Na početku priče lik ima nepremostiv problem koji tijekom priče uz pokušaje i pogreške, prijatelje i mentore ipak uspijeva savladati.
Djetetu je slikovnica svojevrsni priručnik za rješavanje situacije koja se opisuje u priči. Bilo da se radi o priči o prijateljstvu ili uputama kako napraviti pitu od jabuka, ili je slikovnica o prevladavanju straha od polaska u školu, djetetu slikovnica treba biti podrška u otkrivanju sebe i svijeta u koju ulazi. Ono mora vjerovati da je dobrodošlo u taj svijet i da je takvo kakvo jest upravo dovoljno dobro da bude njegov dio.
Izazov!🙂
Uzmi prvu pisalicu koju nađeš, uzmi komadić papira, ubrusa ili što god imaš pri ruci (osim knjige iz knjižnice).
Nacrtaj DVA lika koji su različiti karakteri, ali prijatelji.
U jednoj do dvije rečenice napiši šta im se, u trenutku u kojem su nacrtani, dešava.
Ilustracije Branka Hollingsworth Nara 