autorska slikovnica tekst i ilustracija: Branka Hollingsworth Nara urednica: Ana Đokić, izdavač: KREATIVNA MREŽA, 2022.
Kakve veze ima pjesma Lipe cvatu i slikovnica San o šumi, te kako sam napravila slikovnicu o životu i ratu.
SAN O ŠUMI, korice, zadnja i prednja strana, bez hrpta i naslova
Moja prva autorska slikovnica nastala je kao ideja na radionici pisanja teksta za slikovnicu pod vodstvom Ane Đokić. Nisam ni slutila da bi mogla biti objavljena, pa je zato od tada do danas proživjela mnoge promjene u tekstu i naslovu.
Radni naslov je bio ime pjesme koja mi je prva pala na pamet (to je bio zadatak), a kako je bilo vrijeme lipa, meni je u glavi bila pjesma Lipe cvatu. Oduvijek volim taj stih jer volim miris lipa i taj period godine kad sve buja, raste i pokazuje svoju punu snagu. Ali ono što još više volim kod tog stiha je drugi dio koji govori o promjeni koja se desila, a koja se ne može vratiti. Moja se priča razvila iz jednog stiha, jedne pjesme, jedne slike u mojoj glavi – tako je priča poprimila poetični veo, koji na kraju doživljava preokret, kao i u pjesmi.
Tekst je priča o ljepoti života koji se dešava tu oko nas, sad, svakodnevno, ali i o činjenici rata koji se dešava sad, istovremeno u nečijoj stvarnosti.
Jako mi je teško bilo napraviti ovu slikovnicu. Godinu dana sam je kuhala i da me Ana nije zamolila da ju napravim, odustala bih od cijele priče. Prvenstveno, jer mislim da priča nije u potpunosti za malu djecu, a zatim jer je puno bilo promišljanja oko teksta i slike, usklađivanja, mijenjanja… Također, priča je ozbiljna i nema u njoj dijela mene koji voli šalu. Iako, poetična je, a to sam isto ja… Uglavnom, da mi je netko rekao da ću napraviti ovakvu slikovnicu, rekla bih mu da nema šanse. I prevarila bih se!
Kako bih ublažila težinu teme, odlučila sam je napraviti na taj način da je roditelj može čitati kao da je to samo priča o izletu u šumu gdje djeca upoznaju njezine stanovnike, a da pri tome zadnju stranicu ne mora čitati, pa čak ni otvoriti. Tako je ova slikovnica i jedna bezbrižna priča o izletu u šumu i jedna teška priča o bijegu od ratnih stradanja.
SAN O ŠUMI, predzadnja stranica, bez teksta
I eto, Ana i ja smo opet napravile slojevitu slikovnicu koja se može čitati na nekoliko načina.
Kako to da neki ljudi iz svojih ideja stvaraju sjajne rezultate, a drugi svoje sjajne ideje nikad ni ne izvade iz ladice?
Jesi li i ti od onih koje imaju divne zamisli, ali nakon nekog vremena shvatiš da se one rasplinjuju u mislima poput: “Nije to za mene, Ne znam kako, Nisam dovoljno dobra…” ?
U ovom videu govorim o pravom stavu kojim postižeš ono što zamisliš.
Prihvaćanjem mogućih poteškoća, ali uz odlučnost i namjeru da ćeš dati sve od sebe da realiziraš svoju ideju, ne samo da možeš napraviti svoju slikovnicu, već je to i formula za sve druge želje i zamisli u tvom životu.
A na putu do svoje slikovnice, osim pravog stava, od pomoći će ti biti i pdf priručnik NAPRAVI SLIKOVNICU kojeg možeš naručiti za 35 kn na: https://napravislikovnicu.com/proizvo…
Mnogi od vas me pitaju kako da svoje priče pretvorite u slikovnice. Zato sam napravila priručnik u kojem obrađujem pitanja koja mi najčešće postavljate, ali i mnoga druga, koja vas kroz nekoliko tjedana vode od teksta, preko priče i ilustracija do gotove cjeline zvane SLIKOVNICA!
(Napommena: Priručnik NAPRAVI SLIKOVNICU nije namijenjen djeci jer nije prilagođen njihovom načinu učenja. Iako, uz odgovarajuću pratnju i pravilan pristup, teme mogu biti prilagođene djeci.)
BOCKA, drugi prijedlog naslovniceKonačno rješenje naslovnice BOCKA. Ponekad se ilustracije rade nekoliko puta dok se ne dobije ona željena s kojom su svi zadovoljni i koja zadovoljava zadane uvijete. U ovom slučaju ja sam htjela da naslovnicom dominira bijela kako ne bi odudarala od unutrašnjosti knjige. Urednica je htjela da bude namjenjena svima – i dječacima i djevojčicama, a da pritom ne bude žuta, jer je u isto vrijema objavila jednu drugu žutu naslovnicu. Umjesto nježne crvene koja vuče na rozu, odlučile smo se na šareno!
Bocka je neobična komarica koja ne voli piti krv već voli voćne i cvjetne sokove. Priča prati njezin život od kad je kao beba odbijala jesti sve osim soka od maline, preko učenja vještine bockanja, pokušaja da se prilagodi tradiciji kojoj pripada njezina porodica, pa sve do odustajanja zbog potpune nemogućnosti da bude prava komarica.
Ilustracija iz slikovnice BOCKA, Bruno Mezić
Međutim, tu nije kraj već priča tek počinje! Nakon pokušaja i promašaja, upadanja u opasne i neugodne situacije, Bocki ne preostaje ništa drugo već da se pomiri sa svojom sudbinom i posluša svoje srce. I tad joj se otvara divan svijet raznolikosti biljnog svijeta i mnoštva insekata koji joj postaju prijatelji. Otkriva svoj talent i ne samo to, već ga uspijeva staviti u službu svojih prijatelja stvarajući divne napitke za sve koji žive na njezinoj livadi.
Ilustracija iz slikovnice BOCKA, Bruno Mezić
Priču je napisao Bruno Mezić, a izdavač je Iris Illyrika 2022.
Ova divna priča ima sve što jedna slikovnica treba imati: simpatičan neobičan lik s kojim se djeca mogu poistovjetiti, njezin put od pokušaja da se prilagodi preko tri neuspjeha, do odustajanja (koji je ustvari izbor pravog puta) kako bi se dostiglo željena sreća i ispunjenost. Slikovnica pokazuje na jedan djeci prihvatljiv način kako slijediti svoju unutarnju Sjevernu zvijezdu, a pri tom pokazuje da je put do nje neugodan i pun slijepih ulica. Govori i o odabiru svojeg puta, bez obzira na obitelj, ali i o važnosti bezrezervne podrške roditelja.
Ilustracija iz slikovnice BOCKA, Bruno Mezić
Meni kao ilustratoru zanimljivo je bilo crtati lik koji je toliko omražen od ljudi. Zanimalo me kako ću nacrtati ‘sisanje krvi’ a da to ne bude odbojno, ili opasne scene gdje Bocka zamalo bude zgnječena. Volim kad se u slikovnicama govori o stvarima koje su ‘strašne’, ‘odvratne’, ljigave’, ‘nepristojne’. To su teme koje zanimaju i djecu. Svatko tko ima dječaka u kući zna da će se svakodnevno govoriti o prdecima, kakecima, smrdecima, kosturima, čudovištima i zombijima. Da će se istraživati bale u nosevima i prljave noge, u kutije će se skupljati pauci i gliste, i pokušavat će se izvoditi najluđi pothvati koji ponekad završavaju u plaču i kojom kapi krvi. Zato mi je ilustriranje ove slikovnice predstavljalo čisto zadovoljstvo – mnoštvo buba, smiješne scene nespretne komarice, scene promjene, šarenilo cvijeća… I na kraju, za mamu i tatu, jedna sretna poduzetnička priča!:)
Autorica: Ana Galant Izdavač: Kreativna mreža, urednica Ana Đokić, tisak 2022
VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant, Kreativna mreža, 2022.
Slikovnica se bavi problemom nepripadanja i srama zbog fizičke različitosti i daje rješenje za takvu situaciju na način koji je prihvatljiv djeci i roditeljima.
Slikovnica Viktor Velikoglavi, nastala je iz priče Ane Galant. Na radionici pisanja Ane Đokić koja se održavala prošle godine, a pod pokroviteljstvom Gradske knjižnice Nove Gradiške, Ana Galant je napisala priču o Viktoru i njegovom neobičnom problemu – velikoj glavi koja privlači pozornost toliko da za Viktora život nije lagan. Je li to samo pitanje glave ili onoga što je u glavi, te koje je GLAVNO pitanje?
detalj ilustracije, VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Činilo se kao jedanostavan zadatak – pomalo smiješan lik u nezgodnim situacijama – bit će to zabavno ilustrirati! Ali, kako uopće nacrtati lik stilom koji nije realističan, a da se dobije očita fizička različitost? Slikovnica je forma u kojoj je normalno da ptice nose šešire, psi pričaju, a žirafe voze bicikl, pa je tako i čovjek s prevelikom glavom ustvari, ne tako neobičan!
VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Morala sam dobro paziti da lik bude dovoljno različit da čitatelji prepoznaju njegovu muku, ali i dovoljno uobičajen da se na kraju ta muka pretvori u prednost. Odlučila sam se za jednostavnu ilustraciju reducirane palete koja bi dozvolila da ideja priče dođe do izražaja. Koristila sam maksimalno 10 boja plus crnu za naglaske.
Paleta boja za VIKTORA VELIKOGLAVOG
Boje nisam miješala već sam ih slagala u velikim plohama s malo detalja. Likove sam svela samo na najbitnije za priču, a tako i pozadinu.
detalj ilustracije, VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Razigranost i transparentnost boja i oblika se vidi u prikazima ideja koje Viktoru ‘padaju’ na pamet.
VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Tim različitim izrazom sam htjela naglasiti odvojenost fizičkog i mentalnog.
Bilo je bitno prikazati ta dva svijeta, ukazati na mogućnost vizualiziranja vlastitih misli i kontrole nad tim kakve će one biti, jer upravo to je poruka priče.
Ilustracija ‘More ideja’ za predlist i zalist slikovnice VIKTOR VELIKOGLAVI, Ana Galant
Pomocija slikovnice je 24.i 25.5.2022. u Novoj Gradišci na Festivalu OVCA U KUTIJI!
Ako želiš NACRTATI slikovnicu, ovaj je tekst za tebe!
Kad je prepričavanje priče u slikovnici jedini način da se objasni nešto bitno za radnju, to može predstavljati izazov za ilustratora. Kad kažem prepričana priča mislim na situaciju kad lik opisuje šta se desilo u prošlosti. Ili npr. kad prepričava san. Kako prikazati da lik priča o nečemu, a da bude vizualno zanimljivo, da ne odlutaš od glavne priče i da sve stane u jednu ilustraciju?
ilustracija iz slikovnice VESELE TORBICE, Silvija šesto, 2021.
Zapamti da čitatelju mora biti jasno da se radi o prepričavanju dok gleda sliku, osim ako se u tekstu ne želi odmah znati da je riječ o prepričavanju. To je dio druge teme crtanja slikovnica:)
Kad u tekstu imaš priču koju priča neki lik, imaš na raspolaganju barem 4 pristupa crtežu:
1. Stripovski oblačić
ilustracija iz slikovnice VESELE TORBICE, Silvija šesto, 2021.
Scenu sna ili priče koju lik priča nacrtaš u stripovskom oblačiću. Kao što se to radi u stripu. Pritom uskladi i ostale ilustracije u knjizi kako oblačić sa snom ne bi bio kao ‘prst u oko’. Usklađivanje na nivou cijele slikovnice možeš napraviti npr. tako da ćeš ponegdje nekoj ptici nacrtaš oblačić s notom, ili prolaznicima koji razgovaraju nacrtati prazni oblačić. Tako ilustracijama dodaješ i element zvuka!
2. Drugačiji stil
Nacrtaj drugu priču drugačijim stilom. Ako dijete priča priču, ona može biti nacrtana jednostavnim crtežom u stilu čiča Gliše. Ako odrasli priča priču, to može biti crtež u kojem svi nose kravate….
3. Odabir drugačije paleta boja
Ilustracija iz knjige TAJNA KRVAVOG NOSA, Z.Milčec. Ovdje sam san nacrtala u bojama palete koje koristim i za ilustriranje događaja u stvarnosti iz razloga što se san i java isprepliću na taj način da se čitatelj drži u neizvjesnosti i nisam htjela ilustracijom otkriti nešto što čitatelj treba otkriti u priči. Međutim, kad se u knjizi pojavljuje prisjećanje na događaje iz prošlosti, crtala sam u drugoj paleti. Ilustracija iz knjige TAJNA KRVAVOG NOSA, Z.Milčec. Ilustracija koju lik prepričava a desila se davno. Nacrtana u drugoj paleti boja.
Jedan jednostavan trik je promijeniti paletu boja u drugoj priči. To je pogotovo efektno ako se priča događa u prošlosti. Ilustracija može biti i crno bijela (npr. ako se radi o nekoj ratnoj sceni) ili u smećkastim tonovima (ako baka priča svoje djetinjstvo).
4. Niz sličica
Nacrtaj prepričanu priču kroz mali strip. Ukomponiraj ga u ostatak slikovnice.
Stranica iz slikovnice TONKIN VELIKI PRIJATELJ Leonardo-Čeči Baksa
Sva 4 pristupa možeš i kombinirati ili napraviti neku svoju izvedenu verziju, jer naravno da postoji još milijun načina kako riješiti izazov zvan ‘priča u priči’. Točnije, barem onoliko koliko ima ilustratora. Ovdje su prikazana najjednostavnija rješenja koje ja koristim.
Željka Vrbančić autorica lika buhe Cmoljca i slikovnice CMOLJAC TRAŽI BOBICU, GKSamobor 2021.
Željka Vrbančić je autorica slikovnice CMOLJAC TRAŽI BOBICU, priče o buhi Cmoljcu koja živi u knjižnici. Njegove dogodovštine djecu oduševljavaju već godinama. Cmoljac ima i svoju igru koja se igra u stvarnom prostoru gdje su igrači djeca. Ima svoj priručnik za djecu da nauče pravila ponašanja u knjižnici. Cmoljac odlazi sa Željkom u dječje vrtiće i djeci čita knjige. Djeca ga obožavaju, a njemu je drago što u njima budi ljubav prema knjigama i čitanju.
Pitala sam je svašta o slikovnici o Cmoljcu i Bobici, a i ona mene, kao ilustratoricu njezine prve slikovnice…
B: Ti si po cijele dane okružena knjigama. Spavaš li među njima kao Cmoljac? Ž: Ne. Spavam umotana u mucavu dekicu u veeelikom krevetu, a po glavi mi putuje svaštanešto, moj mozak baš i ne spava.
B: Kako to da si odlučila napisati priču o Cmoljcu i Bobici? Je li ti samo pala na pamet ili si je tražila danima, tjednima i mjesecima? Ž: Priču o Cmoljcu sam smišljala duže vrijeme, kao o poticaju dolaska u knjižnicu. Djeca se vežu uz neki njima fora lik koji je prepoznatljiv. A buha jer u knjižnici ima buha u onim duboko spremljenim starim knjigama. Bobica je istiniti događaj od ljeta, kad mi se u knjižnicu ušuljala mala crna mica, koja se baš „zalijepila“ za mene. Ona je mene našla.
B: Kako inače pišeš? Zapisuješ li ideje u prekrasnu bilježnicu ili sve držiš u glavi pa Zapisuješ na komp? Ha, ha! Nemam ti ja prekrasnu bilježnicu. Većinu imam u glavi, ali pišem po običnim malim papirićima, koje stavljam u torbu, džepove, pa selim u druge torbe, pa sve spajam i tek onda prepišem i to običnom olovkom na čisti papir. Tek na kraju ide u komp.
B: Voliš li više pričati edukativne priče ili poetske priče ili misterij ili nešto skroz deseto? Skroz deseto, volim nepatetične priče, malo otkačenije. Obožavam Oliviu Iana Falconera.
CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić
B: Cmoljac je već od prije poznati lik ali Bobica je do ove slikovnice postojala samo u tvojoj glavi. Reci mi jesi li zadovoljna kako sam je nacrtala, je li to takva mačka kakvu si zamišljala? Jesam li pogodila slike u tvojoj glavi? Ž: Jesi 100%! Inače se sad ne bi dopisivale.
B: Sad kad imaš otisnutu knjigu, osjećaš li se kao spisateljica ili kao knjižničarka ili si ti možda nešto treće u svojoj glavi? Ž: Ja sam samo knjižničarka koja ima malo luckastu glavu i koja jako uživa u Dječjoj knjižnici.
B: Što ti misliš, što čini spisateljicu? Ž: Puna glava priča, malo vrckastog jezika i cjeloživotne dječje razigranosti.
B: S koliko godina si ti počela pisati? Ž: Već dugo godina smišljam razne manje tekstove, slogane, nazive programa i ustvari ni sama ne znam koliko toga ima na lageru. Pazi sad: 1. slikovnicu napisala s 50 godina! Evo, nikad nije kasno!
B: Super kako za tebe godine nisu prepreka! Ali, vjeruješ li ti u inspiraciju? Ž: Pa i ne baš.
CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić
B: Voliš li ti čitati knjige? Pomaže li ti to u pisanju priča? Voliš li više čitati ili pisati i koje su ti najdraže dječje knjige? Ž: Volim naravno. U sadašnjem hiperizdavaštvu, kada dnevno dobivamo hrpice knjiga, slikovnica, stripova, većinu pročitam, neke manje zanimljive na preskokce. Stvarno ima svega. Čitanje mi sigurno pomaže kod pisanja jer znam kako ne želim pisati.Najdraža dječja iz moje dječje faze je Kekec na vučjem tragu Josipa Vandota. Strašno sam voljela Harry Poterra, ali je nedavno svrgnut s prijestolja – Leigh Bardugo i trilogija Sjena i kost je mrak, mrak knjiga!
B: Koliko knjiga pročitaš u mjesec dana? Ž: 25 radnih dana x 5 novih dječjih naslova (prosjek) po danu = 125 – 30 % koje samo prelistam – 30% pročitam na preskokce – ostale s guštom pročitam. Godišnji je rezerviran za odrasle i to krimiće.
CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić
B: Dok sam čitala tvoju priču o Cmoljcu i Bobici, još prije nego sam počela crtati ilustracije, u glavi sam čula tvoj glas i način na koji pričaš tu priču. To je taj tvoj vrckasti, živahni spisateljski glas koji mnogi pisci dugo traže. Jesi li ti svoj spisateljski glas tražila ili si ga oduvijek imala? Ž: Moj knjižničarski, pričalački glas postoji već 30 godina. Puno je ispričanih priča u našoj igraonici i naravno da svatko od nas ima svoj stil pripovijedanja. Treba imati i poštivati različitosti. Ja sam u klubu vrckastih.
B: Sad kad znaš kako to izgleda napraviti slikovnicu Imaš neke upute za buduće autore kako se to radi? Što bi im mogla preporučiti da rade ili možda da izbjegavaju? Ž: Pronaći iskrenog prijatelja/cu da pročita tvoj tekst i kaže sve što misli bez ‘uvijanja’. Branku Holingsworth zaskočiti i gurnuti tekst da pročita. Nazivati ju svaki dan tjedan dana dok ne pristane ilustrirati slikovnicu. Slušati njezine prijedloge, slušati sebe i naći se negdje na sredini. Što više komunicirati. Tekst pročitati 1000 puta, jer 1001. put netko pronađe neku grešku. Uživati u trenutku kad slikovnica stigne iz tiska.
CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić
Ž: Jesi li odmah od prve ili duge ili…. kliknula s mojom pričom. Koliko je to važno u stvaranju slikovnice? B: Dobijam tekstove koje ne vidim odmah po prvom čitanju. Ali onda ih iščitavam nekoliko puta dok ih ne ‘pretvorim’ u film u svojoj glavi. Ponekad predložim izmjenu teksta ako vidim da nešto nije potrebno ili bi se moglo drukčije. Cmooljca i Bobicu smo ustvari tako ispolirale zajedno. To je inače posao urednika, ali sad nismo ga nismo imale! Tekst je očigledno bio namijenjen djeci, ali ga je trebalo uobličiti tako da stane u format slikovnice. Srećom, nije bilo vremenskog ograničenja, a i autorica teksta je bila spremna surađivati:))
Ž: Proučavaš li prije ilustriranja svoje životinjske likove u stručnim knjigama? Ako je odgovor da, opiši običnu, domaću mačju buhu. B: Ponekad proučavam životinjske likove, ako se radi o neobičnim životinjama. Ali ne koristim knjige, već Google, danas je to stvarno jednostavno! Buhu nisam proučavala jer je lik Cmoljca već bio nacrtan kad sam ga ja dobila za ilustriranje. Ako se ne varam radio ga je Zdenko Bašić? Ali, neobična bića koja sam proučavala za ilustriranje su mrav, uš, osa, jelenak, muha, nosorog, kit, jazavac, šišmiš, žaba…
Ilustracija iz knjige o buhi Cmoljcu, Željka Vrbančić
Ž: A sad par redaka o tehnici kojom radiš? B: Radim na kompjuteru digitalnom olovkom na ploči za ctanje koja se zove Centiq. To koristim isključivo zato što najviše volim raditi tim alatom. Inače obožavam akvarel, olovku, tuš i kist, ali ja osobno se ne snalazim u tim tehnikama tako dobro kao u digitalnoj.
Ž: Imaš li ti najdražu bilježnicu punu čičkarija? B: Imam puno bilježnica u kojima crtkaram i zapisujem, ali još više papirića na koje bilježim trenutne ideje. Sve se to nalazi po cijeloj kući! To mi dođe kao vanjska memorija:)
Ilustracija iz knjige o buhi Cmoljcu, Željka Vrbančić
Ž: Tvojstil ilustriranja? Razlikuje li se od priče do priče? B: Svaku priču vidim drugačije, pa tako i drugačije radim. Tvoje priče ću ilustrirati istim stilom. Ali ako promijeniš ‘glas’, ako više ne budeš vrckasta i lepršava, onda će i moja ilustracija biti drugačija, u skladu s tekstom.
Ž: Tvoje ilustracije Cmoljcu i Bobici, ali i cijeloj slikovnici dale su karakter. Kako to postižeš? Ilustrator =umjetnik. Slažeš li se? B: Ne znam točno kako mi to uspijeva, ali dolazi mi prirodno da stvarima i životinjama lako dajem ljudske karakteristike. To možda spada u istu kategoriju kao i to da brojeve i slova vidim u bojama – meni se to čini logično, a drugima je neobično. Nisam o tome razmišljala! Ima sjajnih ilustratora umjetnika, mnogi su mi inspiracija. Puno njih je upravo u Hrvatskoj!
CMOLJAC TRAŽI BOBICU, Željka Vrbančić
Ž: Kada radiš jesi li dnevni ili noćni tip? Imaš li paniku da nećeš stići napraviti sve na vrijeme? B: Ja sam jutranji tip. Budim se između 5 i 6 sati i do podneva sam najčešće gotova s poslom – tj, moja kvalitetna energija za crtanje se potroši za taj dan. Također sam nervozna i nestrpljiva i kad dobijem novi posao jedva čekam baciti se na crtanje. Orijentirana sam na projekt, a ne na rad sam po sebi, pa dok projekt- knjiga nije završena, ja sam u modu ‘ajmo, ajmo, ajmo!’ Zato ponekad djelujem kao da navaljujem na suradnike. Učim o sebi kroz svaki projekt:)
Ilustracija iz slikovnice CMOLJAC I BOBICA, Željka Vrbančić
Ž: Tvoj sin Liam često s tobom dolazi k meni u knjižnicu. Tražiš li njegovo mišljenje o svom radu? B: Često on vidi što je na mom ekranu, pa zna o čemu se radi. Nekad ga pitam za mišljenje, kad mislim da bi to bilo potrebno. Naročito ako crtam aute, vojnike ili čudovišta!
Ž: Koliko si do sada ilustrirala knjiga i slikovnica, vodiš li evidenciju? B: Vodim evidenciju jer često pišem biografije, pa nekad moram imati i taj podatak. Do sad sam napravila preko 70 knjiga i slikovnica, od toga 4 strip albuma.
Ž: Kako se postaje ilustrator? Škola, faks, talent… B: Može sve to, ali najvažnije da to zaista želiš.
Ž: Najdraža nagrada za ilustraciju? B: Nagrada Ovca u kutiji 2020, kada je knjiga koju sam slučajno dobila za napraviti, neočelkivano dobila nagradu.
Ž: Najdraža slikovnica o buhi i mački? B: Definitivno CMOLJAC TRAŽI BOBICU!
Bobica (lijevo) i Cmoljac (desno) u knjižnici sa svojom prvom slikovnicom
Početkom 2020. završila sam s ilustriranjem priče o ježiću Žinku. Ova priča za prvašiće je dugo putovala po vrtićima gdje ju je Željka pričala budućim školarcima. Srećom, u Školskoj knjizi su prepoznali dobru priču i tako je od nje nastala slikovnica uz koju dolazi i dodatak – lutke za igrokaz.
Željku znam već dugi niz godina. Prva ‘prava’ knjiga koju sam ilustrirala je bila njezina zbirka priča REUMATIČNI KIŠOBRAN. Po priči iz te knjige je napravljena i istoimena predstava u kazalištu Žar ptica.
Osim što je spisateljica, Željka je oduvijek aktivna u školama, kao učiteljica ili kao pripovjedačica priča.
Kako ti je pala na pamet ideja o Žinku? Kako ti uopće padaju na pamet ideje za priče?
Već desetak godina svakog prvog dana nove nastavne godine odlazim u Područnu školu Dragonožec i đacima prvacima pričam priču za dobrodošlicu u školu. Tako sam jedne godine poželjela smisliti priču u kojoj likovi neće biti dječaci i djevojčice nego šumske životinjice koje kreću u školu. Jer, kad bolje razmislimo, i životinjski mladunci moraju mnogo toga naučiti: npr. kako naći hranu, kako zadovoljiti žeđ, kako nanjušiti neprijatelja, kako razlikovati tragove u prirodi… Za glavnog lika odabrala sam malu, simpatičnu životnju, svima dragu – ježa. Ostali su likovi nastali sami od sebe.
Jesi li zamišljala Žinka i ostale likove onako kako sam ih ja nacrtala?
Ne samo da sam ih otprilike tako zamišljala nego sam ih i sama napravila od kolažnog papira, zalijepila ih na kartone i tako napravila lutke koje su mi pomagale da priča za publiku bude još zanimljivija. Osim toga, moram reći da sam imala vrlo konretnu želju: da ovu moju priču ilustrira Nara. I želja mi se ostvarila!
Željkine lutke za igrokaz ŽINKO U ŠKOLI
Od kud ti dolazi inspiracija za priče?
Inspiraciju dobivam u svakodnevnom životu: u kuhinji – dok pripremam hranu ili perem posuđe, u tramvaju ili autobusu, u šetnji – dok promatram prirodu ili kuće i ljude oko sebe, zatim dok razgovaram s prijateljima i znancima i slušam njihove doživljaje ili pak dok sviram klavir i u mislima prebirem po svemu što sam toga dana doživjela.
Kako i gdje pišeš – imaš li posebno mjesto, vrijeme, fotelju, pišeš li rukom, na laptopu ili diktiraš u diktafon?
Ideje bilježim u mali notes koji ide svuda sa mnom. Prije nego što priču napišem, dugo je nosim u glavi, gradim je sliku po sliku, prizor po prizor, pa je onda nadograđujem, prekrajam, poboljšavam. Zatim je pričam djeci i onda vidim koliko je „svidljiva“, koliko u sebi ima potencijala, pa je opet mijesim i mijesim da bude još bolja, još prirodnija, još privlačnija i još dojmljivija. Tek tada je zapišem.
Nemam omiljeno vrijeme pisanja, pišem kad imam vremena (jer iako sam u mirovini, imam mnogo obveza i poslova.
Nemam ni omiljeno mjesto za pisanje: katkad je to u kuhinji, pokraj krletke s našim papagajom Žakom, katkad u dnevnoj sobi, na rubu velikoga stola, s pogledom na stabla ispred kuće.
Slikopriče pišem rukom, a ostale priče u laptop. Pišem brzo, pritom proizvodim veliku količinu tipfelera, ali to u tom trenutku nije važno, važno je samo ploviti na dobrom valu inspiracije.
Ilustracija iz knjige ŽINKO U ŠKOLI, Željka Horvat-Vukelja
Poliraš li dugo rečenice i biraš prave riječi ili ih samo staviš na papir?
Kao što sam već spomenula, najprije sav tekst „iskrcam“ u laptop, sa svim jezičnim i tiskarskim pogreškama. Poslije polako čitam i ispravljam. Zatim pustim priču neka fermentira. Onda opet čitam, pa dorađujem, brusim, poliram.
Koliko ti treba da napišeš priču?
Ako je priča već oblikovana u mojim mislima, onda je petnaestak minuta dovoljno za slikopriču, a sat, dva ili tri za klasičnu priču (ovisno koliko je duga). Tu ne ubrajam doradu priče, ona se radi u više navrata.
Ilustracija iz knjige ŽINKO U ŠKOLI, Željka Horvat-Vukelja
Voliš li više čitati ili gledati filmove?
Više volim čitati, jer kad čitam, onda sama „režiram“ tekst i sve je po mom. No jednako kao i knjige poštujem dobre filmove i uživam u njima, a one koji su mi osobito dragi mogu gledati i pet-šest puta.
Koja ti je najdraža dječja knjiga? Teško mi je izdvojiti samo jednu. U jednom razdoblju to mi je bila „Uzbuna na Zelenom vrhu“ Ivana Kušana, zatim „Zeleni otok“ (manje poznata knjiga Mate Lovraka), pa vječna „Hajdi“, pa Kästnerov „Leteći razred“, zatim „Dječak i djevojčica“ poljske spisateljice Hane Ožogovske, pa zbirka „6000 budilica“ češkoga pisca Miloša Macoureka, pa „Fantastični gospodin lisac“ Roalda Dahla… Neke su mi knjige drage zbog sadržaja i ideja, a neke zbog divnog stila kojima su pisane.
Željka u školi
Jesi li oduvijek znala da ćeš biti spisateljica? Ja sam to od ranog djetinjstva priželjkivala, ali istodobno sam od najmanjih nogu znala da mi to neće biti jedino zanimanje, nego da ću imati i neki „obrtnički“ posao kojim ću zarađivati za život (ali ga i voljeti!).
Koliko je zanimanje učiteljice bilo važno za tvoje spisateljsko stvaralaštvo?
Bilo je itekako važno. Cijelo sam vrijeme u školi imala zahvalnu publiku, koja me je pozorno slušala, koju sam ja pozorno slušala i koja me je neprestano nadahnjivala. Poslije, kad sam radila za „Modru lastu“ i Smib“, bili su to moji čitatelji, s kojima sam se često i fizički sastajala. Prava, živa publika moj je najbolji suradnik u stvaranju: motivira me, nadahnjuje i puni dobrom energijom. Ja jako volim i jako poštujem svoju publiku.
Mjesec hrvatske knjige 2021, knjižnica Špansko-sjever. Željka Horvat-Vukelja priča o knjigama, važnosti čitanja djeci i slikovnici ŽINKO U ŠKOLI
Slikovnica Park u oblacima, Snježana Babić Višnjić Ilustracije: Branka Hollingsworth Nara
SHEEP IN A BOX award for the best picture book in 2020
Danas u podne je bilo svečano proglašenje dobitnika priznanja i nagrada za najbolju hrvatsku slikovnicu OVCA U KUTIJI 2020. Slikovnica ‘Park u oblacima’ koju sam ilustrirala prema prekrasnom tekstu autorice Snježana Babić Višnjić izabrana je najboljom među zaista velikom i jakom konkurencijom. Beskrajno sam sretna i ponosna! Nadam se da će se i vama svidjeti
Today at noon was the award ceremony for the best Croatian picture book SHEEP IN A BOX 2020. The picture book ‘Park in the clouds’, which I illustrated according to the beautiful text by Snježana Babić Višnjić, was chosen as the best among the really big and strong competition. I am infinitely happy and proud! I hope you’ll like it too!
”PARK U OBLACIMA dirljiva je priča namijenjena najmlađima o iskušenjima koje odrastanje i život postavljaju pred nas. Koliko god nas odrasli pripremili za život, iskrsavat će situacije u kojima će osjećaj povrijeđenosti ili nepravde nadvladati nad ponašanjem kojem su nas naučili. Kako se zaustaviti prije nego što napravimo nešto pogrešno, i još bolnije i teže – kako ispraviti pogrešno učinjeno. Šutjeti o tome i praviti se da se ništa nije dogodilo ili se odvažiti i priznati pogrešku. Junakinji će ove priče odgovor donijeti djed, oživljavanjem jedne uspomene iz života njezina oca. No sjetna priča iz davne prošlosti o dječačiću i njegovu aviončiću dobit će neočekivan epilog u sadašnjosti koji je povezan sa spoznajom da nemamo mnogo vremena da ispravimo svoje pogreške jer život nas katkad iznenadi i otme nam dragu osobu prije nego što smo si rekli sve što smo trebali… ”
Ilustracije Branka Hollingsworth Nara 